Povratak u školu može se činiti obeshrabrujućim, ali ako se to učini na siguran način, oni isti čarobni trenuci u učionici  će se događati svaki dan, zato nemojte se osjećati poraženima prije nego što ste i započeli.

Socijalno distancirano školovanje ne mora značiti da nema zabave ili smijeha. Nedavno sam pročitala članak objavljen na društvenim mrežama o iskustvu povratka u školu koji je bio vrlo negativan.

Jedan učitelj je napisao da su se vratili u školu uz mjere socijalnog distanciranja i sugerirao da je to oduzelo svu radost nastave.

Mogla sam vidjeti roditelje i druge učitelje (koji još nisu doživjeli povratak u školu) kako panično reagiraju na taj članak.

Želim podijeliti činjenicu da moje iskustvo nije moglo biti više različito – vrijeme koje sam provela u učionici bilo je jedno od najradosnijih koje sam iskusila.

Prilagođavanje novim načinima

Kanadska sam učiteljica u dječjem vrtiću u Singapuru. Nakon osmotjednog zaključavanja u travnju, vratili smo se u učionicu posljednja tri tjedna lipnja.

Imali smo vrlo kratko vrijeme (jedan dan) da uđemo i postavimo učionice prema novim smjernicama za socijalno distanciranje kako bismo mogli sigurno dočekati djecu kada se vrate u školu.

Štoviše, ove nove smjernice su bile vrlo stroge (što je razumljivo):

■  Socijalno distanciranje u učionici  i obvezno nošenje maski.

■  Razredni *mjehuri* (nema specijaliziranih nastavnika, nema miješanja razreda, ručak je u učionicama, određeni su prostori u razredu za igru).

■  Stalno pranje ruku i saniranje tijekom cijelog školskog dana.

■  Nijedna odrasla osoba koja nije neophodna ne smije biti u kampusu, kao što nisu dopušteni ni osobni sastanci ili druženja s kolegama.

■  Nema dijeljenja nastavnih materijala.

■  Nema izvanškolskih aktivnosti i morali smo napustiti prostore odmah na kraju školskog dana.

Ipak, usprkos ovim strogim mjerama, uspjeli smo održati novu normalu u zadnja tri tjedna školske godine i imali smo gotovo savršenu prisutnost- pohađanje nastave.

I znate što? Bilo je super.

Mi to možemo napraviti i – zabaviti se

Vraćanje u školu u lipnju je bio dar za sve nas jer nam je to pokazalo da mi to možemo napraviti. Možemo se prilagoditi i nastaviti obrazovati djecu na načine koji su bogati, smisleni i puni radosti.

Nakon osam tjedana učenja na daljinu, djeca su bila oduševljena što su u školi i nikad se nisu bolje ponašala.

Nosila su svoje maske i štitnike za lice bez prigovora.

Ozbiljno su se držali vodiča za socijalno distanciranje i poštovali su nova pravila.

Stvorili smo novu razrednu rutinu zajedno i samo nastavili s učenjem.

Otkrili smo da smo sposobni nastaviti s lekcijama na slične načine koje smo imali i prije, s nekoliko jedostavnih prilagodbi. Na primjer, prije Covid-19, mi bismo početkom tjedna u razredu mješali plastelin.

Uvažavajući socijalnu distancu, mi smo jednostavno imali djecu koja miješaju svatko svoje plasteline svakog tjedna.

Oni su se zabavljali radeći za stolovima zajedno (sjedeći udaljeni jedan metar), ćaskajući o osjetilnim iskustvima, birajući svoje boje i miješajući svoju pastu.

Rezultat je da su sada stručnjaci za njihov osobni “playdough“!

Temelji ostaju isti

Na kraju, posljednjeg dana škole smo bili tužni što smo trebli reći doviđenja našim vrlo posebnim lekcijama.

Bili smo vrlo zahvalni jer smo imali priliku završiti školsku godinu zajedno.

Bilo je vrlo dirljivo još jednom iz prve ruke svjedočiti dječjoj prilagodljivosti, strasti edukatora i kreativnoj širini kojoj se ljudi snalaze kako bi pronašli načine spajanja s drugima suočeni s izvanrednim okolnostima.

Sada znam da ne postoji vodič koji može zaustaviti naše učenike da ne uživaju u povratku u svoje učionice sa svojim prijateljima i učiteljima.

S ovim novim iskustvima iza mene, osjećala sam samopouzdanje da se mogu suočiti s neizvjesnošću ove nove školske godine i imati sposobnost za prilagodbu izazovima i okolnostima kakve god se nađu na našem putu.

Ovo je čudno vrijeme za sve i naravno da znam da su svačija iskustva drugačija i za one u “tvrđim” okolnostima, koji god razlog bio, strah od povratka ne bi trebalo odbaciti ili ignorirati.

No, za one koji se žele očeličiti za svoj povratak u razrede, uvjereni da će u socijalno distanciranoj učionici nedostajati radosti ili da će se osjećati besplodno, osjećam se samopouzdano reći da tome neće biti tako.

I dalje ćete otkriti da je podučavanje prekrasno iskustvo kao što je uvijek i bilo.

………………….……………………………….

♦♦   Prevela i pripremila: Anita Perković Škalic ♦ Napisala: Andrea Strachan ♦ Andrea Strachan je učiteljica u vrtiću i i voditeljica razreda na Sveučilištu United World of South East Asia u Singapuru. Međunarodni je predavač već 25 godina ♦   Izvornik: tes.com  ♦♦

………………….……………………………….