U ponedjeljak, 18. siječnja učenici od prvog do četvrtog razreda osnovne škole i njihove starije kolege, maturanti vratit će se vratiti u svoje školske klupe. Ostali će, osim učenika velikog dijela škola s Banovine za koje je početak drugog polugodišta odgođen, nastavu pratiti online.

Mnogi od njih svoje školske obveze izvršavat će pritisnuti strahom i neizvjesnošću može li se i hoće li se tlo pod njihovim nogama ponovo zatresti. Opterećeni time bit će mnogobrojni učenici sa zagrebačkog područja, a posebno s područja Sisačko-moslavačke županije.

Kod njih tlo podrhtava konstantno, a ni zagrebačka djeca ne žive opušteno jer osim što se treslo u ožujku prošle godine, jak potres osjetili su i u dane kad je razorena Petrinja i Glina.

– Djeci treba objasniti što je potres i kako do njega dolazi, a to se može učiniti pomoću animacije kako bi im ta objašnjenja bila što prihvatljivija i zanimljivija. To je važno posebno zato što djeca negdje mogu čuti kako je potres Božja kazna. Sreća što je papa Franjo kazao da Bog koji bi kažnjavao potresom ili bolešću ne postoji, odnosno da to nije Bog u kojeg ljudi vjeruju. Ipak, mislim da učenici trebaju dobiti objašnjenje što je potres i kako do njega dolazi na znanstvenim osnovama. I trebaju znati da se potres ne događa samo u Zagrebu ili Petrinji nego da je moguć bilo gdje i da se primjerice Japan trese puno češće nego Hrvatska –  komentira psihologinja prof. dr. Mirjana Nazor, napominjući da je osim smirivanja djece i stvaranja osjećaja sigurnosti jako važno da ravnatelji i učitelji znaju koja su sigurna mjesta u školama i gdje se učenici mogu skloniti ako do potresa dođe.

– Isto tako djeci treba reći da je normalno ako osjete potres da se prestraše i da nitko ne voli da mu se trese pod nogama. Treba im naglasiti da je strah normalan i da se bojimo svi i mali i veliki – naglašava prof. Nazor dodajući kako  nije dobro da djeca budu stalno pred ekranima i prate vijesti.

– Oni trebaju imati svoje aktivnosti, svoju rutinu. Moraju imati informacije i o potresu i o koroni, međutim ne smiju time biti opterećeni. To im ne smije definirati čitav život i ne treba im biti stalno u fokusu – kaže prof. Mirjana Nazor. To vrijedi i za djecu koja su u razornom potresu koji se na Banovini dogodio krajem prošle godine ostali bez svojih domova.

– Čak i djeci koja su sada u kamp kućicama ili nekom drugom privremnom smještaju treba nastojati sačuvati njihovu rutinu kolikogod je to moguće, okupirati ih nekim njima zanimljivim aktivnostima, čitanjem, pjevanjem, crtanjem, igiricama, kratko rećeno svim onim čime su se rado bavili i što im može skrenuti pažnju s onog što im se dogodilo. To će im dati osjećaj sigurnosti  da još uvijek postoji onaj dio života kojeg su ranije voljeli bez obzira na to što možda više nemaju svoju sobu. Ali imaju mamu, bracu ili seku, tatu, imaju obitelj – tumači prof. Nazor.

Prema njezinom mišljenju jako je važna i uloga kućnog ljubimca ili neke domaće životinje o kojoj treba voditi računa, a koja djeci također olakšava da podnesu strah i sve ono što im se dogodilo i da im stvori privid normalnog života.

Smatra također da bi djeca koja će u ponedjeljak krenuti u svoje škole, u torbi osim udžbenika trebala imati i vrećicu u kojoj će biti boca vode, keksići, čokolada da im se, ako zatreba, nađe pri ruci. Takve vrećice ili male ruksake djeca u Japanu, koji je kad je riječ o potresima vrlo trusno područje, imaju svakodnevno. Također, učenici primjerice u Japanu imaju točne upute kako se trebaju ponašati u slučaju potresa, što učiniti, gdje se skloniti.

To bi, kaže prof. Nazor ravnatelji naših škola također morali reći svojim učiteljima i učenicima što bi u slučaju potresa smanjilo paniku i neplanirani bijeg.

–  Uputstva moraju postojati i učitelji i učenici ih moraju imati. Bilo bi jako dobro da postoje vježbe na kojima bi svi naučili kako se ponašati i gdje se skloniti. Kad se vježba ponovi nekoliko puta postane rutina koja prevenira strah i paniku – ističe prof. Nazor.

U različitim stresnim situacijama, posebno kad misle da mogu biti životno ugroženi ljudi imaju potrebu biti zajedno, zagrliti se, što u vrijeme korone i držanja distance nije proporučljivo, pa im potres još teže pada. No lijepa riječ i briga i tu donekle olakšava situaciju.

Iako je potres zatresao samo središnju Hrvatsku o toj prirodnoj katastrofi svi učenici bi trebali biti informirani, kao i o ponašanju u slučaju da se dogodi.

Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba na svojim stranicama nakon zagrebačkog potresa u ožujku prošle godine, ali i ovih dana nakon potresa na Baniji objavila je nekoliko korisnih tekstova, vodiča i brošura kako se ponašati i pomoći djeci u traumatičnim situacijama. 

Potražite ih na linkovima u nastavku.

♦♦ BESPLATNA PUBLIKACIJA: “Mali vodič kroz velike promjene” Podrška roditeljima u ulozi prirodnih pomagača djeci u prvih mjesec do dva nakon traumatskog događaja

♦♦ Kako pomoći djeci da se oporave nakon potresa?

♦♦  Djeca i obitelji prije, tijekom i nakon potresa

♦♦  SMJERNICE ZA RODITELJE: Potres – kako si možemo pomoći?