Kada se učenici ponovno vrate u fizičke učionice, moguće je da ne obratimo pozornost na temeljnu promjenu kojoj će se se najveći broj djece u nižim srednjim školama (secondary school) trebati prilagoditi – naime, način na koji su učili kod kuće je vrlo različit od načina na koji će učiti u školi.
Koja su ključna područja koja zabrinjavju?
1. Smanjivanje vremena provedenog ispred ekrana
Za početak, većina škola će “maknuti” tehnologiju. Poslije mjeseci rada na kompjutoru ili nekom drugom uređaju, kada su imali popunjene sate i nisu mogli otići na Netflix i svoje telefone, tinejdžeri će u cijelosti zaroniti u analognu školsku realnost.
Mogli biste pomisliti da je to dobro, no uistinu brinem o količini vremena koje će učenici provoditi pred zaslonom. Učenici su govorili o tablicama (league tables) koje mogu pokazati koliko dugo ste igrali na svojim kompjuterima. Neke igre od osam sati dnevno su poput počasne značke.
Možda ne bismo odobrili, ali povlačenje iz vremena pred zaslonom ne bi trebalo odbaciti kao nešto trivijalno. Niti bismo trebali očekivati da će se tinejdžeri ponovno, samo tako, prilagoditi radu s olovkom i papirom.
Možda želimo razmotriti postupno povlačenje, pokušavajući kombinirati alanogno i digitalno učenje u razredu, ili direktno riješiti problem i razgovarati o njemu s učenicima kako bismo vidjeli što oni predlažu.
Također bismo ih mogli početi odvikavati od tehnologije. Možda bismo mogli pogledati što smo sve radili nekoliko posljednjih tjedana. Moj šef u PSHE nedavno je postavio sjajan zadatak za našu dobrobit. Planirano je da se ostave iPad-ovi i da se ode napraviti nešto vani, nešto za druge ili nešto posve novo. Odaziv koji je dobio od učenika i njihovih roditelja je bio sjajan.
2. Izvan prakse konverzacijskih vještina
Budući su tinejdžeri toliko ovisni o svojim telefonima, a razgovori su bili rijetki za vrijeme lockdown-a, oni bi bili u kontaktu preko aplikacija za razmjenu poruka. To je jako različita vještina od vještine komuniciranja s nekim lice u lice.
Promijenjene veze u učionici će biti presudne u prvih nekoliko tjedana tako da bismo mi morali izravno pomoći tinejdžerima da se ponovno povežu. U proteklih nekoliko tjedana, zajedno s ključnom djecom (key worker children), primjetila sam da neki učenici ulažu napore kako bi se “vratili” povezanosti i empatiji za druge, čak i u svojim malim krugovima.
Trebamo u prvim tjednima svojim učenicima/studentima vrlo jasno modelirati konverzacijske vještine – da, moramo ih akademski “dosegnuti”, jer ako ne posvetimo dovoljno vremena da ih i društveno “dosegnemo”, učenje će biti minimalno.
3. Prilagođavanje drugačijem stilu rada
Kao netko tko je naizmjenično radio od kuće, a potom obavljao smjenu u školi s djecom koja su ranjiva, primjetila sam da je promjena ritma između ta dva modela vrijedna pozornosti, gotovo dramatična.
Ono što je pozitivno jest da sam uživala u strukturi dana u školi i što sam vidjela ljude.
No, primjetila sam da me to što ne radim svojim ritmom može učiniti nervoznom i frustriranom. U nekoliko posljednjih mjeseci stvorili smo neovisne učenike i moramo biti svjesni da će oni očekivati da održe nešto od te svoje autonomije. Nama učiteljima održavanje prave ravnoteže bit će teško.
………………………………………..
♦♦ Prevela i pripremila: Anita Perković Škalic ♦ Napisala: Ceri STOKES – pomoćnica voditelja DSL= u School in Cambrifgeshire. Twitter @CeriStokes ♦ Izvornik: tes.com ♦♦
………………………………………..