Razumijevanje prijelaza s pismenosti na digitalnu pismenost – ili bolje rečeno razumijevanje i jednog i drugog u njihovom izvornom kontekstu – moglo bi pomoći da se sagledaju temeljne pretpostavke digitalne pismenosti.
To znači gledati na ono što se mijenja, zašto se mijenja i što to znači za obrazovanje.
1. Škole bi trebale podučavati sadržaj koji je najbitniji.
DRUGIM RIJEČIMA:
Mi bismo trebali promovirati kognitivni uzrast svih vrsta “stvari” koje ljudima pomažu da svoje živote žive bolje.
2. Ljudi komuniciraju na različite načine među kojima su najvažniji čitanje i pisanje.
DRUGIM RIJEČIMA:
Čitanje i pisanje su široko rasprostranjeni i od kritične važnosti.
3. Pismenost se odnosi i na vještine (kao što su primjerice čitanje i pisanje) i na razumijevanje ( primjerice kada, zašto i kako izraziti i priopćiti ideje).
Drugim riječima:
Pismenost nije bilo koja stvar nego predstavlja sposobnost osobe i tendenciju da komunicira prema nekom i da se prema njoj komunicira.
4. Kroz praksu, vještine pismenosti će se mijenjati sa ili bez akademskog vodstva. Stoga, promoviranje pismenosti tiče se preobrazbe te zanemarene promjene u – uzrast.
DRUGIM RIJEČIMA:
Kroz praksu, korisnici medija će se, bez obzira što se dogodilo,”poboljšati” u komunikaciji kroz tehnologiju. Kroz analizu, planiranje, modeliranje, razne instruktorske tehnike i kroz vlastitu praksu, kao edukatori možemo olakšati taj strateški rast.
Također pogledajte Temeljne pretpostavke kurikuluma.
5. Pismenost je jedinstvena po tome jer utječe na gotovo sva ostala formalna i neformalna učenja, u svim sadržajnim područjima, razinama ocjena i profesionalnim poljima.
DRUGIM RIJEČIMA:
Pismenost je temeljna vještina
6. Digitalna tehnologija mijenja pismenost – postaje digitalna pismenost.
DRUGIM RIJEČIMA:
Tehnologija nije samo povezivanje, jer ideje su poput tekućine, prilagođavaju se posudama u kojima se nalaze. Čitanje je čitanje i pisanje je pisanje no objavljivanje tog pisanja ili pristup tom čitanju ovisi o kontekstu.
7. Među ovim promjenama u prijelazu pismenosti na digitalnu pismenost nalaze se i promjene količine, učestalosti, izdržljivosti i tona kojim komuniciramo.
DRUGIM RIJEČIMA:
Obilje mijenja sve. Kad možete komunicirati gotovo svaku misao bilo kad i bilo gdje, stvari se mijenjaju. (Pogledajte ovisnosti o ekranu, hirovitost, internetsko zlostavljanje, pasivnu agresiju, krađu osobnih podataka, nesposobnost fokusiranja, promijenjene osobnih vrijednosti / izvore dopamina/ samopouzdanje, obezvrjeđivanje kvalitete podataka i sadržaja te druge učinke ovog obilja.)
8. Holistički, dakle, pismenost je pismenost; na praktičnijoj razini, međutim, digitalna pismenost polako stvara jedinstvene potrebe u pogledu vještina i razumijevanja.
DRUGIM RIJEČIMA:
Ako je pismenost različita, ono što čitatelji i pisci u razvoju trebaju znati je različito.
9. Ovo može značiti mnogo različitih stvari, od znanja o nijansiranju platformi društenih medija do akronima ( primjerice “lol” – nap. prev. laught out loud tj. smijte se naglas), brže tranzicije među idejama (primjerice stalna poplava predloženog “sadržaja”) preko jedinstvenih struktura teksta (primjerice kraćih odlomaka) i rečeničnih struktura (tj. općenito jednostavnijih), do socijalne “dinamike” nametnute gotovo svemu.
DRUGIM RIJEČIMA:
Medijska pismenost (što nije novi koncept) je dio digitalne pismenosti, a to sve je kompicirano a može postati samo još kompliciranije.
10. U konačnici, ovo će proizvesti nove žanrove književnosti i medija ( primjerice proširena i virtualna stvarnost kao “standardi”, socijalna iskustva kao igra, zamagljivanje video igrama i filmovima, zamagljivanje blogovima, knjigama, podcastima, videima, streaming-om uživo, transkripcijama itd. )
DRUGIM RIJEČIMA:
Vidi točku 7
11. Za sada, to zahtijeva da mi kao edukatori razmotrimo što to znači čitati i pisati.
………………………………………..
♦♦ Prevela i pripremila: Anita Perković Škalic ♦ Iz stranih medija: teachthought.com ♦♦ Autor: Terry Heick ♦♦
………………………………………..