Generaliziranje i inače nije baš dobro, a daroviti učenici su po mnogo čemu jako heterogena skupina, pa ću se više orijentirati na kratak pregled onog što se događalo u ovoj teškoj godini, a zaključak onda možete izvući i sami.

Pogledajmo tako što je u prošloj godini bilo s raznim natjecanjima i kako su se daroviti učenici, unatoč koroni i online nastavi u svemu tome snašli. Čim se proširila panika od covida 19, država se odrekla onih najslabijih, učenika natjecatelja.

Oni su inače mirni, tihi, rade što im se kaže i prvo se njima reže kad su neke promjene u pitanju, pa su tako otkazana sva učenička natjecanja, osim nekih sportskih.

Srećom, uskočile su strukovne udruge i odradile neophodno da se formiraju reprezentacije i da hrvatski učenici zbog nesposobnosti državnog aparata ne ostanu bez nastupa na međunarodnim natjecanjima.

U međuvremenu su bile sve glasnije ideje da se i redovna natjecanja mogu održati distribuirano i online, državi se niti to nije dalo, ministarstvo i AZOO su bili u modu #nedamise, pritisak roditelja je jačao, i tek kad je od državnog vrha došlo naređenje, AZOO je pristala održati natjecanja, ali tek od rujna, mada su im pametni glasovi govorili da tako naprave još od početka travnja.

Međunarodne olimpijade znanja su se skoro sve uspjele održati, naravno u raznim online modalitetima, uspjesi hrvatskih učenika su bili otprilike na nivou prijašnjih godina.

Na najvišim, svjetskim olimpijadama, informatičari su dodali još jedno zlato i tako povećali prednost pred svim ostalim područjima, a kad se gledaju sve međunarodne olimpijade, informatičari su donijeli 6 zlata, fizičari jedno, a prirodoslovci su se pozlatili kao tim. Također, svi skupa su osvojili još 23 srebra i 20 bronci.

Teška su vremena, ne možemo uvijek napraviti sve što bismo željeli, no treba barem pokušati.

Kad su nekad davno mudraca upitali što očekuje od ovako teške godine koja dolazi, on im je rekao: cvijeće.

Zbunjeno ga pitaju, kako cvijeće?

Odgovorio im je, pa zato što sam cvijeće posadio.