U Republici Hrvatskoj, prema publikaciji Hrvatske obrtničke komore “Obrništvo u brojkama” iz prosinca prošle godine aktivno je  96 620 obrta u kojima je ukupno zaposleno 194 780 radnika od kojih su 98 574 vlasnici/ortaci.

Godišnje se prema upisnim planovima u srednje strukovne škole upisuje više od polovine svih učenika. Primjerice, ove školske godine, 2022/2023 u prvi razred srednje škole u programu redovitog obrazovanja će se Odlukom ministra znanosti i obrazovanja upisati 46 377 učenika. Od tog broja, u četvorogodišnje programe za stjecanje strukovne kvalifikacije planira se upisati 18 438 učenika,  u trogodišnje programe nešto više od 6 tisuća učenika.

Temeljem navedenog, može se reći da je svijet obrtništva područje koje privlači značajan broj srednjoškolaca premda u njemu zaposlenost nije visoka i najveći broj aktivnih obrta zapošljava samo svoje vlasnike i ortake. No, ono što treba imati na umu jest činjenica da je riječ o segmentu gospodarstva bez kojeg nijedno gospodarstvo ne bi funkcioniralo.

Trenutna situacija na tržištu je takva da obrtnika nedostaje. O tome razgovaramo s Predsjednikom Obrtničke komore Virovitičko – podravske županije te vlasnikom obrta “Elektromontaže Kenjerić” i mentorom srednjoškolaca u strukovnim zanimanjima, Stjepanom Kenjerićem.

– Kako ocjenjujete razinu stručnosti završenih srednjoškolaca u obrtničkim zanimanjima?

■ Većini mladih ljudi koji završe srednjoškolsko obrazovanje, nažalost, manjka kvalitetnih praktičnih znanja. Teoretski dio i osnove svog zanata usvajaju, no prilikom ulaska u tržište rada i na početku stvarnog obavljanja posla za koji su se kvalificirali, nerijetko se otkriva da je ta razina kvalificiranosti niska. Naravno, ti mladi ljudi tek započinju svoj put u zanimanju koje su odabrali i ne treba biti prestrog prema njima. Treba očekivati da će prikupljanjem radnog iskustva postajati sve bolji u radnim aktivnostima, a time i kvalitetnije obavljati radne zadaće.

– Kako danas žive mladi sa strukovnim zanimanjima i s čim se susreću kad napuste školske klupe?

■ Plaća s kojom mladi čovjek, tek izišao iz školskih klupa započinje je oko 4600 kn neto s jasnom perspektivom rasta te plaće, ovisno, naravno, o rezultatima rada. Naravno da se taj iznos može tumačiti na razne načine, no on je početna stepenica i po mom sudu dovoljno motivirajuća za nastojanje za daljnjim napredovanjem i usavršavanjem.

Mnogi su danas skloni taj iznos uspoređivati s plaćama u ostalim državama Europske unije, no, to treba pogledati u kontekstu stila života i stila potrošnje u tim državama i ovdje kod nas. Nigdje ne teče med i mlijeko bez rada i truda, a dobri majstori su svuda cijenjeni i plaćeni i baš zbog toga u “Elektromontaži Kenerić” pokušavam uvijek zaposliti mlde ljude i dati im priliku da pokažu svoje vještine i nauče nove. 

– Znači li to da ne držite da je financijski aspektu razlog iseljavanja mladih kvalificiranih ljudi u razvijenije države EU?  

■ Upravo tako. Točno je da mladi i kvalificirani ljudi odlaze u razvijenije europske zemlje. Neki se nadaju većim plaćama, drugi odlaze zbog, nazovimo to znatiželjom, samo stoga da vide kako je tamo. No, kao što sam prethodno rekao, teško je uspoređivati financijski aspekt življenja ovdje, kod kuće, i tamo, u inozemstvu. 

Naši ljudi u  drugim europskim zemljama vrlo rijetko izlaze ili uopće ne izlaze vani navečer, ne sjedaju na kavu ili pivo tijekom dana. Puno njih spava u sobama s kolegama s posla, i posjećuju roditelje i prijatelje u Domovini jednom ili nijednom u godini. Ovdje se ne živi na taj način, naš stil života je više otvoreniji. S druge strane, ukoliko bi i u stranim zemljama živjeli istim stilom života kao ovdje, plaćali adekvatan stan, društveni život, izlaske, teško da bi se moglo govoriti o tome da tamo mogu puno uštedjeti.

– Dugo ste godina mentor učenicim strukovnih zanimanja. Koliko ih trenutno imate?

■ U “Elektromontaži Kenjerić” trenutno je na praktičnom radu šest učenika. Svoju dugogodišnju ulogu mentora doživljavam prirodnom, kao prenošenje praktičnog znanja mladim ljudima. No, koliko god je izazovno mentorirati mladim ljudima, toliko je veće zadovoljstvo kada gledate njihov napredak i usvajanje vještina. Naime, da bi se od završenog srednjoškolca napravio gotovi majstor, potrebno je u prosjeku šest godina. Upravo u skladu s tim, mi smo svakih 6 do 8 godina imali promjene u firmi.

Mladi čovjek, nakon što savlada zanat poželi postati “sam svoj gazda”. Držim da je to dobro, nije loše da se otisnu u poslovne vode i otvore svoje obrte. Premda, moram upozoriti da na tržištu nije lako opstati i da mnogi ne uspiju jer voditi posao je puno više od samog poznavanja posla. I baš zbog toga smatram da je potrebno misliti o programima koji bi usmjerili mlade ljude kako uspjeti u poslovnom svijetu.

– Ima li dovoljno posla na tržištu za obrtnike danas?

■  Ima, posla ima dovoljno, čak bih rekao da je obrtnika premalo i da posla nikada više nije bilo. Uvjeren sam da bi plaće u obrtništvu bile i značajno veće zbog veće potražnje za obrtnicima da nije porasla i troškovna strana poslovanja.  Treba li govoriti koliko su se cijene materijala povećale, da je gorivo je “otišlo gore”? Cijene obrtničkih usluga su ostale gotovo iste, a tu disproporciju svi mi osjećamo kao slabljenje našeg osobnog ali i poslovnog financijskog statusa. No, ako želimo sumirati rečeno, tržište rada u posljednjih desetak godina ima konstantno povećanu potrebu za mnogim obrtničkim zanimanjima, posebice u graditeljstvu, ugostiteljstvu i turizmu te preradi drva i metala.

– Kako, kao osoba koja je dobar poznavatelj situacije, ne samo s pozicije poslodavca i mentora već i s pozicije predsjednika Hrvatske obrtničke  komore Virovitičko -podravske županije, ocjenjujete sustav obrazovanja i osposobljavanja mladih za strukovna zanimanja?

■ Cilj je svakog obrazovnog sustava da producira kvalitetan kadar koji je potreban tržištu rada. No, znamo da se to u stvarnosti često ne poklapa, te tako uvijek na jednoj strani imamo obrtničkih zanimanja koja su deficitarna. Da li zbog nezainteresiranosti mladih da upisuju ta zanimanja, ili stoga što škole ne nude dovoljno obrazovnih programa u takvim zanimanjima, ili je možda premalena potpora u vidu stipendija i drugih olakšica… razlozi su razni. S druge strane, nepotrebno se gomilaju srednjoškolci koji se u svojoj struci nemaju gdje zaposliti.

Planove upisa u svoje škole rade ravnatelji, u suglasnosti sa nadležnom županijskom upravom, te Ministarstvom znanosti i obrazovanja. Pozicija je Komore da prilikom planiranja upisa savjetuje, daje poticaj da se tržište rada uravnoteži, i na tome ćemo i dalje ustrajati. Također, uvijek smo uključeni u razne promotivne aktivnosti obrtničkih zanimanja, bilo kroz različite projekte Komore ili uz aktivnosti škola kojima se rado priključujemo. Posebno bih naglasio da je vrlo bitno medijski povećati prisutnost obrtničke problematike u društvu, nešto poput vašeg portala, ali i u svim televizijskim programima i tiskovnim medijima.

– Kakva je Vaša ocjena interesa za školovanje za obrtnička zanimanja?

■ Ne bih mogao reći da smo zadovoljni. Taj se interes može povečati samo boljom državnom politikom prema ovom sektoru što podrazumijeva, kao što sam već rekao, veću propagandnu aktivnost, mogućnost upisa radnog staža za učenike završnih razreda, veće porezne olakšice za poslodavce koji drže naučnike, povećanjem neto plaća uz istovremeno smanjenje poreznih obveza i slično. Dobro je da četvorogodišnje srednjoškolski obrazovanje i osposobljavanje za strukovna zanimanja omogućuju daljnje školovanje, no trogodišnja srednja škola to ne omogućava. Držim da nipošto nije dobro zatvoriti vrata daljnjem obrazovanju.

– I na kraju, kakav je vaš stav o kvaliteti obrazovanja za strukovna zanimanja?

■ Budućnost obrtništva izravno je ovisna o pristupu budućem školovanju za strukovna zanimanja i o usvajanju novih tehnologija. Stoga, najkraće što mogu reći je da se ta kvaliteta mora kontinuirano povećavati i pratiti najsuvremenije tehnologije. Primjerice, kako će netko, bez povećavanja svoje obrazovne razine i usvajanja novih tehnoloških znanja raditi na tzv. pametnim  kućama? Tehnološki smart aspekt će postati integralni i neophodni dio  strukovnih znanja i vještina u svim područjima. U tom se kontekstu i naša Komora zalaže za kreiranje sve kvalitetnijih programa u obrtničkim zanimanjima te da se u svakom pogledu unaprijede stručna, a posebice praktična znanja  budućih obrtnika, a time i sveukupnog gospodarstva.

.………………….

Razgovarala: Anita PERKOVIĆ ŠKALIC

…………………….

Tekst je objavljen uz sufinanciranje sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija