Stanična imunost, mjerena koncentracijom interferona gama – IFNy, predstavlja dugotrajnu zaštitu protiv COVID-19 čak i do 20 mjesci nakon infekcije ili cijepljenja. To je pokazalo istraživanje znanstvenika hrvatske Specijalne bolnice Sv. Katarina (autori: Dragan Primorac, Petar Brlek, Vid Matišić, Vilim Molnar, Kristijan Vrdoljak i Renata Zadro) i njemačke Sveučilišne bolnice u Bonnu (autor: Marijo Parčina) provedeno na 200 ispitanika.
Ispitanici su bili podijeljeni u četiri grupe – u prvoj su se nalazili oni koji su preboljeli SARS-CoV-2 infekciju, u drugoj cijepljeni protiv COVID-a, u trećoj oni koji su ga preboljeli i koji su i cijepljeni, a u četvrtoj skupini bili su ispitanici koji nisu ni preboljeli, a niti cijepljeni protiv COVID-a 19. Analizom je utvrđeno da ispitanici iz skupine 4, dakle oni koji se nisu cijepili niti su se inficirali nemaju razvijenu staničnu imunost, dok su ispitanici iz prve tri grupe imali izraženu staničnu imunost na COVID-19, što je utvrđeno mjerenjem razine interferona gama – IFNy, ključnog citokina kojeg proizvode naši limfociti s ciljem zaustavljanja razmnožavanja virusa.
Najvišu razinu stanične imunosti imali su ispitanici u grupi tri koja je preboljela infekciju, a uz to je i cijepljena. Stupanj zaštite između grupe jedan i dva, odnosno onih koji su ili preboljeli COVID ili su se cijepili nije se bitno razlikovala. Njihova zaštita vremenom ne opada, pokazalo je ovo istraživanje, kao i to da nema razlike stanične imunosti između žena i muškaraca.
Istraživanje je također pokazalo da za razliku od razine antitijela koja se značajno smanjivala nakon šest mjeseci od infekcije ili cijepljenja, razina stanične imunosti nije uvjetovana protokom vremena. Važno je također da je od svih ispitanika koji su preboljeli COVID samo jedan ponovo zaraćžen, a od cijepljenih zaraženo je njih pet. Autori napominju da je istraživanje provedeno neposredno prije pojave omikron soja virusa koji je zbog više od 30 mutacija u S proteinu (spike) bio probojniji i kod cijepljenih i kod onih koji su infekciju ranije preboljeli. Istraživanje je ukazalio na važnu ulogu stanične imunosti posredovane limfocitima T u dugotrajnoj zaštiti od COVID-a19.
Autori u svom radu naglašavaju da se odgovor organizma na viruse sastoji od dvije ključne komponente – staničnog i humoralnog imuniteta. Jednostavnije rečeno humoralnu imunost čine antitijela koja neutraliziraju virus i tako sprečavaju njegov ulazak u zdrave stanice.
Stanični imunološki odgovor zasniva se na na aktivaciji citotoksičnih limfocita T, a u njihovoj aktivaciji sudjeluju i pomoćni limfociti T.
Diferencijacijom citotoksičnih limfocita većim djelom nastaju aktivirani citotoksični limfociti T koji uništavaju stanice inficirane virusom. Manji dio diferencira se u memorijske citotoksične limfocite T, čija je uloga ponovna aktivacija citotoksičnih limfocita T nakon ponovnog izlaganja virusnim antigenima. Citotoksični limfociti T prepoznaju stanice inficirane virusom te ih uništavaju lučenjem brojnih enzima i spojeva, poput interferona gama IFN-γ, te tako onemogućuju daljnje širenje virusa.
Autori ističu da su mjerenje razine interferona gama IFN-γ izvodili u uzorku periferne venske krvi nakon stimulacije limfocita T dijelovima proteina S virusa SARS-CoV-2 metodom ELISA (engl. Enzyme-Linked ImmunoSorbent Assay).