Pregledali smo stotine obrazovnih studija u 2020. godini, a potom istakli 10 najznačajnijih – i to od virtualnog učenja do, kako izgleda, nikada završenih bitki o tome kako najbolje predavati čitanje učenicima – sustavnu foniku ili čitav jezik te odbijanje standardiziranih testova.
Nazvati 2020. turbulentnom godinom bilo bi podcjenjivanje. Budući je pandemija poremetila život cijele zemaljske kugle, učitelji su se trudili transformirati svoje fizičke učionice u virtualne – ili čak hibridne – a istraživači su polako prikupljati uvide što funkcionira, a što ne funkcionira u on-line okruženju učenja širom svijeta.
DA BI PODUČAVALI RJEČNIK, DOPUSTITE DJECI DA BUDU GLUMCI
Kad učenici uče novi jezik, zamolite ih da odglume riječi iz rječnika. Zabavno je osloboditi djetetovu unutarnju dramatiku, naravno, ali jedna studija iz 2020. je zaključila da to također gotovo udvostručuje njihovu sposobnost pamćenja riječi mjesecima kasnije.
Istraživači su zamolili osmogodišnje učenike da slušaju riječi na drugom jeziku, a potom koriste svoje ruke i tijelo te oponašaju te riječi – šireći ruke i pretvarajući se da lete, na primjer, kada uče njemačku riječ flugzeug, koja znači „avion”.
Nakon dva mjeseca, ovi su mladi glumci imali značajnih 73 posto veću vjerojatnost da će se sjetiti novih riječi za razliku od učenika koji su ih slušali bez pratećih gesta. Istraživači su imali slična otkrića, premda malo manje dramatične rezultate kada su učenici gledali slike dok su slušali odgovarajući rječnik.
Jednostavan podsjetnik jest da, ukoliko želite da učenici nešto zapamte, ohrabrite ih da to uče na razne načine – primjerice, crtanjem, glumom ili uparivanjem s relevantnim slikama.
NEUROZNANSTVENICI BRANE VRIJEDNOST UČENJA PISANJA OLOVKOM ILI PEROM – OPET
Većina djece nije dovoljno dobra u tipkanju. U 2012. su pretrage mozga djece koja nisu razvila upotrebu pisanja (org. “brain scans of preliterate children” ), otkrile prijelomne sklopove čitanja koji su se nestabilno pojavljivali kao ” trepereća žarulja”, kada su djeca ručno pisala slova i potom ih pokušavala pročitati. Učinak je uglavnom nestao kad su slova otkucana ili ucrtana.
U novije vrijeme, 2020. godine, tim istraživača proučavao je stariju djecu – učenike sedmih razreda – dok su ručno pisali, crtali i kucali riječi, te su zaključili da rukopis i crtanje ostavljaju izdašne neuronske tragove koji su indikativni za dublje učenje.
„Kad god su samo-generirani pokreti uključeni kao strategija učenja, stimulira se veći dio mozga“, objašnjavaju istraživači, prije ponavljanja studije iz 2012. godine: „Također se čini da pokreti povezani s tipkanjem na tipkovnici ne aktiviraju ove mreže na isti način kao što crtanje i ručno pisanje čine.”
Premda, bilo bi pogrešno posve zamijeniti tipkanje pisanjem.
Sva djeca trebaju razviti digitalne vještine, a postoje dokazi da tehnologija pomaže djeci s disleksijom da prevladaju prepreke poput pisanja bilješki ili nečitkog rukopisa, a u konačnici oslobađa ih da “koriste svoje vrijeme za one stvari u kojima su nadareni”, kaže Yale Center za disleksiju i kreativnost.
ACT test* JE UPRAVO NEGATIVNO OCJENJEN (NEVJERICA I SRAM)
Studija iz 2020. godine pokazala je da su rezultati ACT testova, koji su često ključni čimbenik pri upisu na fakultete, pokazali slab – ili čak negativan – odnos kada je trebalo predvidjeti koliko će učenici biti uspješni na fakultetu. “Malo je dokaza da će studenti imati više uspjeha na fakultetu ako rade na poboljšanju svog ACT rezultata”, objašnjavaju istraživači, a studenti s vrlo visokim ACT rezultatima – ali indiferentnim ocjenama u srednjoj školi – često su “buknuli” na fakultetu, savladani strogošću sveučilišnog akademskog rasporeda.
Samo prošle godine, SAT test** – rođak ACT-a – imao je sličnu dubioznu javnu prezentaciju. U velikom istraživanju iz 2019. godine, na gotovo 50 000 učenika koje je vodio istraživač Brian Galla, uključujući Angelu Duckworth, istraživači su otkrili da su ocjene u srednjoj školi točnije predviđaju četverogodišnje studiranje do diplome od SAT-ovih rezultata.
Razlog?
Istraživači su ustvrdili da su ocjene iz četverogodišnje srednje škole bolji pokazatelj ključnih vještina poput ustrajnosti, upravljanja vremenom i sposobnosti izbjegavanja distrakcija. Najvjerojatnije da su te vještine upravo one koje na kraju zadržavaju djecu na fakultetu.
RUBRIKA (KRITERIJI) SMANJUJU PRISTRANO OCJENJIVANJE
Jedan jednostavan korak mogao bi pomoći u smanjenju pogubnog učinka pristranosti ocjenjivanja, pokazala je nova studija: jasno artikulirajte svoje standarde prije nego što započnete ocjenjivanje i redovito se pozivajte na te standarde tijekom postupka ocjenjivanja.
Godine 2020. bilo je “regrutirano” više od 1500 učitelja od kojih je zatraženo je da ocijene jedan primjer pisanja fiktivnog učenika drugog razreda.
Svaka od tih primjera priča su bile identične – no, u jednom skupu, jedan učenik spominje člana obitelji po imenu Dashawn, dok se u drugom skupu spominje bliski rođak po imenu Connor.
Bilo je 13 posto vjerojatnije da učitelji Connorovim radovima daju prolaznu ocjenu, otkrivajući nevidljive prednosti od kojih mnogi učenici nesvjesno imaju koristi.
Kad su kriteriji ocjenjivanja nejasni, implicitni stereotipi mogu podmuklo “popuniti prazna mjesta”, objašnjava autor studije.
Ali kad učitelji imaju eksplicitnu rubriku/skup kriterija za ocjenjivanje pisanja – na primjer pitajući da li učenik “pruža dobro razrađeno prepričavanje događaja”, razlike u ocjenama se gotovo eliminiraju.
…………………… NASTAVLJA SE …………………
♦♦ Prevela i pripremila: Anita Perković Škalic ♦ Napisali: Youki Terada, Stephen Merrill ♦ Izvornik: edutopia.org ♦ Photo by Sam Balye on Unsplash ♦♦
………………….……………………………….
* ACT test – standardizirani test u SAD-u iz četiri akademska područja: engleskog, matematike, čitanja i znanstvenog rasuđivanja. Također nudi opcionalni izravni pismeni test.
** SAT test – standardizirani i široko korišten test za upis na fakultet u SAD-u