Obrazovanje
JAMIE THOM: NESEBIČNOST MOŽE BITI FRUSTRIRAJUĆA I ŠTETNA
Vremena su kada bi učitelji trebali biti sebični
objavljeno: 22. studenoga 2021.

Profesija podučavanja može nas inspirirati na neke prilično smiješne fraze. Za mene, sve što uključuje riječ “nesebično”u svojem definiranju onog što čini dobrog učitelja, posebno je iritantno.

Ukoliko upišete “nesebični učitelji” u Google tražilicu, pronaći ćete citat koji još više frustrirajući: “Dobar učitelj je poput svijeće, troši sam sebe osvjetljujući put drugima”.

Ovaj divan “komad” savjeta je također dostupan na šalicama, u slučaju da biste željeli permanentan podsjetnik koliko je doslovno izgaranje esencijalno za dobrog učitelja.

Komadić mudrosti koji mi je puno draži dolazi od Dalai Lame, koji ohrabruje ljude da prihvate poziciju “mudre sebičnosti”.

U suštini, ovo se svodi na to da osiguramo davanje prioriteta stvarima koje nas čine boljom verzijom samih sebe, kako bismo učinili što više dobra i bili suosjećajni koliko god možemo.
Budući da su se satovi upravo vratili sat unatrag i da se zima približava, ovaj savjet je od vitalne važnosti. Dakle, na što bi učitelji trebali primjeniti ovu “pametnu sebičnost”?

1. SPAVANJE

U svoju izvrsnu knjigu “Zašto spavamo?” Matthew Walker je uvrstio posebno nezaboravnu rečenicu o opasnosti nedovoljnog spavanja: “Što kraće spavaš, kraći je tvoj život”.

Tijekom semestra, mi učitelji smo krivi zbog prezirnog odbacivanja spavanja radi prolaska kroz postupke ocjenjivanja ili planiranja još jedne lekcije – remek djela.

Kao otac dvoje male djece koja su izgledala kao da su potpisala ugovor o ne-spavanju između sebe, predobro sam upoznat kako loše funkcioniramo kada ne spavamo dovoljno. Ne možemo donijeti najbolju verziju samog sebe u učionicu bez dovoljno sna.

Dakle, evo što bismo mogli željeti “sebično” navesti u prioritete: imati slobodan sat, bez rada i tehnologije prije spavanja; nastojati dobiti barem sedam sati spavanja; pridržavati se dosljedne rutine spavanja; smanjivati kofein. Ocjenjivanje može pričekati, ali spavati – tamo idemo.

2. OBITELJ NA PRVOM MJESTU

Siguran sam da nisam jedini koji je vrlo jasan da se za 10 godina ne želim osvrnuti i željeti da sam proveo više vremena s mojom malom djecom i obitelji. Koliko god cijenio podučavanje i želio napraviti najbolje što mogu za mlade ljude, obitelj je u osnovi mnogo važnija.

Ako to ponekad znači da tablica podataka treba pričekati da bude popunjena ili email da na njega bude odgovoreno, neka bude tako.

To također znači da sam davno prije odbacio ideju o važnosti “vidljivosti” u školi. Na početku svoje učiteljske karijere, ostajao sam do kasno i dolazio sam rano – bio sam u kulturi koja je to slavila kao “predanost”. Sada odlazim kada zvono zazvoni na kraju dana i radim mnogo fleksibilnije.

3. OBJEKTIVNOST

Ovo će biti veličanstveno jedinstveno za sve nas. Trebamo znati što nam pomaže da se isključimo iz našeg posla u školama i budemo nemilosrdni u pronalaženju vremena za to.

Radio sam s briljantnim zamjenikom ravnatelja koji je bio strastveni promatrač ptica, i s jednim drugim učiteljem koji je bio borac u kavezima (ne pitajte). Obojica su bila puno bolja i zanimljivija kao rezultat ovih izvanškolskih aktivnosti.
Što god nam pomaže da iskoračimo s brze transportne trake rada u školama, pomoći će nam da se vratimo osvježeni i motivirani za početak novog školskog dana.

Premda se ova ideja “pametne sebičnosti” može činiti idealističnom, pridržavanje drugog Dalai Laminog citata može nam pomoći da postavimo prioritete naših vlastitih  potreba kako bismo učinili više dobra za druge: “Odaberite biti optimistični, osjećat ćete se bolje.”

………………………………………..

♦♦ IZ STRANIH MEDIJA: tes.com ♦ Piše: Jamie Thom ♦ Prevela i prilagodila Anita Perković Škalic ♦♦ Jamie Thom je profesor engleskog jezika i autor, živi u Škotskoj. On tvita na @teachgratitude1, a njegova posljednja knjiga je “Otpornost učitelja: Upravljanje stresom i tjeskobom kako biste uspjeli u razredu”  ♦♦

………………………………………..

Oznake: