Oči 6-godišnjeg dječaka bile su pune suza. Njegova učiteljica, 30-godišnja Leigh Yelton, mogla je u njemu vidjeti eksploziju bijesa. Nakon što mu je majka neočekivano umrla u vrtićkoj dobi, borio se s onim što je njegova baka nazivala “maminim danima” ili razdobljima tijekom kojih bi često nekontrolirano plakao. Umjesto da ga pita što nije u redu ili mu pokuša odvratiti pozornost, Yelton ga je zamolila da učini nešto jednostavno i neočekivano: ode u drugi, privatni dio sobe i nasloni se uza zid. Upalilo je.
U Sjevernoj Karolini provodi se program koji nudi “brza resetiranja” kako bi se nastavnicima i učenicima pomoglo da smire svoj um i tijelo i vrate se učenju. Prošla ga je i učiteljica Leigh Yelton, a svladavši tehnike iz programa obuke koji učiteljima pokazuje kako da pomognu sebi i svojim učenicima da smire središnji živčani sustav. Stres i trauma mogu potaknuti odgovor u amigdali, dijelu mozga koji tijelo stavlja u poziciju borbe, bijega ili oduzetosti, mozak zanemaruje sve drugo i postaje usredotočen isključivo na odgovor ili bježanje od uočene prijetnje.
Program vježbi provodi neprofitna organizacija Resources for Resilience , čija izvršna direktorica Ann DuPre Rogers ističe da kad se do osobe ne može doći putem razgovora, tad se primjenjuju druge metode – pijenje gutljaja vode, pritiskanje uza zid, brza šetnja i slično uz praćenje svojih fizičkih dojmova.
Primjerice, kad popije gutljaj vode, osoba može pokušati osjetiti svaku kapljicu vode u ustima. Kakav je osjećaj dok prolazi preko usana? Je li hladno ili toplo? Ima li teksturu?
Ovaj postupak pomnog ispitivanja senzornih detalja nazvan sensing-in sličan je praksama svjesnosti koje sve više podupiru istraživanja , a čak ih propisuju i liječnici , za rješavanje akutnog stresa i traume.
“Primijetite sve vrste senzornih elemenata gutljaja vode”, rekla je Rogers, objašnjavajući jednu od strategija koja učiteljima i djeci omogućuje smirivanje mozga i tijela. Jednom kad se amigdala smiri, nastavlja ona, „tada postajemo svjesni i koncentrirani, možemo razgovarati. Možemo napraviti plan. “
Jednostavne tehnike
Jednostavne tehnike, koje se nazivaju brzim resetiranjima, dizajnirane su za “svakoga tko ima živčani sustav”, kaže Rogers, ali mogu biti posebno korisne u školskom okruženju u kojem učitelji i učenici svih razreda imaju različite razine stresa i traume. Učenici ili učitelji koji su imali mnogo štetnih iskustava iz djetinjstva (ACE), poput života u nasilnom kućanstvu, mogu se lakše pokrenuti.
Rogers i njezino osoblje podučavaju učitelje, savjetnike i drugo školsko osoblje da prepoznaju okidače zbog kojih osoba “pukne“ ili aktivira odgovor na stres – bijes, borbu, bijeg. Okidači u učionici mogu se činiti minornima: učenik uzima olovku drugog učenika ili učenik zadirkuje drugog učenika zbog njegovog izgleda.
Čak i to može izazvati buran odgovor učenika zbog njegovih dubokih frustracija i trauma što dovodi do poremećaja u učenju ne samo njega nego ponekad i cijelog razreda. Prvi korak koji učitelj treba poduzeti je smirivanje djeteta, a nakon toga poduzimanje mjera za rješavanje dubokih trauma koje učenik nosi sa sobom.
Razumijevanje i prihvaćanje
Unatoč početnoj sumnjičavosti, Yelton trening naziva “najvrjednijim iskustvom“ od svih radionica koje je pohađala. Prije nego što pomognu djetetu, trening potiče učitelje da koriste naučene strategije za vlastito smirenje.
Nakon što je naučila brze resete, Yelton ih je prvo isprobala na sebi, a zatim i na suprugu. Kad bi se naljutila, vježbala bi tehniku uzemljenja usredotočujući se na osjetilno iskustvo osjećanja poda ispod nogu. Vježbica je opuštala Yelton i omogućavala joj smiren razgovor.
Vještine koje je naučila na treningu odmah su se primijenile u njezinoj učionici i promijenile su odnos prema učenicima. Prije treninga, ako bi se dijete uznemirilo, Yelton bi pitala “Što nije u redu?” i tjerala ih da artikulirjau razlog svog nezadovoljstva. „Često bih rekla – upotrijebite svoje riječi i recite mi, ‘zapravo ne znajući da u tom trenutku nisu mogla to učiniti’, kaže učiteljica čiji se odnos s učenicima nakon sudjelovanja u programu značajno promijenio.
Yelton se povezala s tugom svog učenika koji je izgubio majku na drugačiji način nego što bi to napravila prije radionice, priznajući njegovu ljutnju i ne pokušavajući ga odvratiti ili kontrolirati. “Bio je ljut i imao je svako pravo biti ljut. Nikad to nisam pokušala promijeniti. Ima pravo biti ljut. Razumijem. Razumijem zašto ” kazala je Yelton za tekst Laure Lee.
U hrvatskim školama tek se ponegdje stidljivo primjenjuju drugačije, ili kako pojedinci kažu, alternativne metode smirivanja i jačanja otpornosti djece na traume koje su doživjeli i svakodnevni stres.
Sjećamo se tako da su mediji prije nekoliko godina pisali o učiteljici koja je provodila meditaciju prilagođenu dobi svojih učenika, a u pojedinim školama ukoliko su to željeli roditelji, organizirale su se radionice na kojima su učili biti podrška svojoj djeci.