Dobrobit djece je ključni prioritet na koji će se škole usredotočiti kada se ona vrate – učiteljica u Nizozemskoj nudi uvid u to kako je osoblje u njezinoj školi vidjelo reakcije i prilagođavanje djece

Nismo imali nikakvog načina kojim bismo predvidjeli kako će naši učenici odgovoriti na povratak u školu kada se nizozemske škole ponovno otvore za veći broj učenika. Premda smo mogli pogađati i postavljati stvari onako kako smo mislili da bi mogle pomoći, ono što smo uistinu trebali učiniti jest – reagirati na potrebe učenika dok su se prilagođavali novom normalnom koje smo stvorili.

Pa, kako su reagirali? Ovo su neka od ključnih zapažanja koje sam imala od kada su se učenici vratili natrag u školu.

1. Imali smo manje izazova nego što se očekivalo

Naši su se učenici vratili nakon što su bili devet tjedana kod kuće. Primjetili smo, općenito govoreći, da je djeci bilo drago što su ponovno s prijateljima; oni s brojnom braćom i sestrama su bili zahvalni na mirnoći i predvidljivosti učionice, a mnogi stariji učenici su počeli više cijeniti školu.

Bilo je prekrasno promatrati koliko djece je razvilo nove vještine, usvojilo nove hobije, uživalo u preciznim pravilima i čak postalo neovisnije. Od temeljne faze do ključne faze 2, mnogi učitelji su primjetili značajno povećanje neovisnosti.

Priznavanje, raspravljanje, dijeljenje i slavljenje svega toga je bilo važan dio pružanja pomoći našim učenicima u njihovu povratku natrag u školu.

2. Većina je samo željela nastaviti

Prvog dana svaki je razred imao virtualni skup koji se temeljio na dvije izvrsne knjige o koronavirusu. Možete ih pronaći ovdje na linkovima KS1 i KS2.

U nekim razredima ovo je otvorilo dijalog o tome kako se djeca osjećaju. Kim Webb, učiteljica druge godine, primjetila je da im je to pomoglo da razgovaraju o svojim brigama, posebice kad je i ona jednom objasnila da je i sama pomalo zabrinuta.

Druga djeca su pisala o tome kako su se osjećala, a osjećala su cijeli niz emocija. Pružanje prilika za to dijeljenje je vrlo važno ali isto tako i dopuštanje djeci da ih ne dijele.

Mnogi su bili jednostavno sretni što su natrag u školi i jednostavno su željeli vratiti natrag neki osjećaj normalnosti, bez fokusiranja na to kako se osjećaju.

3. Ključni izazov je bio to što su im nedostajali prijatelji

Naša su se djeca vratila u školu u poluprazne razrede, vratilo ih se samo 60 posto. Mnogi od njih stoga nisu bili sa svojim prijateljima. Neki su zbog toga bili uznemireni i trebalo im je vremena da se prilagode.

Podržali smo ih stvaranjem “zidova sreće” i drugih komunikacijskih ploča na kojima su oni jedni drugima stavljali poruke i slike.

Bio je to predivan pozitivan način kako pomoći učenicima da se osjećaju povezano unatoč tome što nisu bili zajedno.

4. Svi su trebali malo zabave

I učenici i zaposlenici su primjetili kako škola izgleda tiha i neobično mirna.

Neka djeca su komentirala da oni vole manje grupe i “taj mir”, no također je postojala i definitivna potreba da se olakša atmosfera.

Većina razreda je puštala veselu glazbu dok su djeca ulazila na početku dana, mnogi učitelji su prekidali dan s GoNoodle plesom i podsjećajući djecu da ne razbijaju “grupe za potporu odraslih” (social distance bubles or support bubbles)* a što je olakšalo način održavanja socijalnog distanciranja.

Diskusije i prikazi također fokusirani na ono zbog čega se osjećamo zahvalni pomoglo je djeci u procesuiranju nekih novih promjena koje su iskusili tijekom proteklih tjedana.

5. Prilagođavanje novim pravilima je bilo lakše nego se očekivalo

Nova pravila i postupanja su bila brojna. Kao i uvijek, djeca su pokazala fleksibilnost i prilagodljivost.

Videozapisi koji su poslani kućama prije otvaranja škola su u tome doista pomogli. Oni su sve pokazali, od posebnih ulaza za učenike podijeljene po godinama do nastavničkih zona u učionici; i vidjevši to, djeca su došla mnogo opuštenija i pripremljenja nego što bi to mogla učiniti sama.

Naravno, neku je djecu trebalo često i blago podsjećati, ali su se izvrsno prilagodila.

………………………………………..

♦♦ Prevela i prilagodila Anita Perković Škalic ♦  Napisala: Rhiannon Phillips-Bianco, učiteljica 4. godine nastave i voditeljica kurikuluma za dobrobit i mentalno zdravlje u Junior School u Leidschenveen-u, Britanskoj školi u Nizozemskoj. Tweet @RhiPhillipsB  ♦♦  tes.com ♦♦

…………………………………..

*support bubbles > set pravila koje je donijela Vlada Velike Britanije o tome da je moguće formiati grupu (mjehur) od dva domaćinstva odnosno ljude koji imaju bliski fizički kontakt prema preciznim pravilima, uglavnom da bi se dala podrška obiteljima s vrlo malom djecom ili ljudima koji trebaju stalnu njegu te samcima. Ljudi iz jednog mjehura ne moraju imati socijalnu distancu.