Brojna svjetska istraživanja pokazala su da osim što imaju manje šanse za obrazovanje, posao i uspjeh u životu, da su siromašna djeca izloženija nasilju svojih vršnjaka od onih materijalno bolje stojećih. Potvrdilo je to i istraživanje koje je prof.dr.sc. Vesna Bilić provela među učenicima osnovnih škola diljem Hrvatske.

Da se radi o raširenom problemu upozoravaju rezultati koji pokazuju da je tijekom školske godine, trećina djece koja su sudjelovala u istraživanju, odnosno  njih 34,8 posto bilo nasilno barem jednom prema svojim vršnjacima koji su imali lošiji materijalni status.

Nasilju je, prema tim podacima, bilo izloženo 45,7 posto učenika i to zato što su u lošijem socioekonomskom položaju od svojih vršnjaka – imaju lošiju odjeću i obuću i primjetan nedostatak novca.

–  Život u nepovoljnim socioekonomskim uvjetima povezan je s ulogom žrtve, a niže obrazovanje majke, lošiji radni status oca, dječji doživljaj straha zbog nepovoljne financijske situacije, te materijalna deprivacija u školi, statistički su značajni prediktori viktimizacije ,  odnosno češće od drugih doživljavaju vršnjačko nasilje – stoji u istraživanju u kojem se političarima, javnosti i kreatorima politika sugerira da obrate pozornost i pruže pomoć sve većem broju djece iz socioekonomski ugroženih obitelji.

– Oni moraju biti u fokusu svih školskih preventivnih programa pa i zbog povećanog rizika da budu izloženi nasilju svojih vršnjaka – ističe se u istraživanju.

Najranjivija djeca

– Siromašnu djecu njihovi vršnjaci doživljavaju ranjivijima, manje vrijednima i metama na kojima se lakše iživljavati. Bojim se da je to posljedica odgojne atmosfere u kojoj djeca odrastaju – objašnjava nam psihologinja prof.dr.sc. Mirjana Nazor, naglašavajući da bi roditelji koji nemaju financijskih problema morali svoju djecu od malena, od vrtićke dobi učiti da postoje i oni koji nemaju dovoljno, kojima je potrebna pomoć, ali i da su oni jednako vrijedni.

– Roditelji moraju odgajati djecu da se prema svojim siromašnim vršnjacima odnose s poštovanjem, da su ta djeca također dobra i poštena i da to što nemaju novca i sve ono što se novcem može kupiti je nevažno. Tako bi djeca naučila da na siromaštvo gledaju kao na nešto što se svakome može dogoditi i što ne mijenja osobine pojedinca. Nije netko zbog siromaštva manje vrijedan ili zločest – upozorava prof.dr.sc. Nazor.

I ona smatra da je siromaštvo ograničavajući faktor za uspjeh u školi, a kasnije i općenito u životu.

– Tu dileme nema. Siromašna djeca žive u okruženju koje ga ne može potaknuti niti mu pomoći da iskoristi svoje pune potencijale. Iznimke, dakako postoje, ali nas takvi slučajevi ne oslobađaju odgovornosti da vodimo računa o onima koji ispaštaju siromaštvo svojih roditelja. Oni nemaju odgovarajuću odjeću, obuću, oni nemaju igračke, knjige, pogotovo ne raznorazne elektronske gedgete koju djeca u materijalno bolje stojećim obiteljima imaju, a koja im pomažu da više toga nauče i jednostavnije se snalaze u životu. Nemaju sve ono u čemu uživaju njihovi vršnjaci čiji roditleji nisu siromašni. Uz to siromašna djeca osim neimaštine imaju i problem kako se nositi s tom činjenicom, kako prikriti u kakvim uvjetima žive.

Potrebna pomoć države

–  Oni to rade jer vide da su drugačiji, da su u manjini, a manjine su, uglavnom, diskriminirane izravno ili neizravno i konstantno im se šalje informacija da vrijede manje. U slučaju siromašnih da manje toga imaju, da si manje toga mogu priuštiti, a samim tim da im je vrijednost manja. S tim se u globalu jako teško nositi. Rijetki su oni koji mogu reći – baš me briga .

Profesorica Mirjana Nazor, kao i mnogi, a posebno oni koji su se uvjerili na vlastitoj koži, smatra da je još uvijek iluzija očekivati da država, odnosno društvo pomogne siromašnima da bi izišli iz te kategorije, koja često znači i ponižavanje od okoline, ali se kaže, nada da će ipak doći vrijeme kada će javne justanove pomoći onima kojima je pomoć zaista potrebna. Pritom prvenstveno misli na djecu, koja ispaštaju položaj roditelja.

Budući su u posebno teškoj situaciji obitelji s više djece, očekuje da bi državne institucije tu trebale pokazati dobru volju i želju da se  spriječi demografsko odumiranje, da se obiteljima koje nemaju dovoljno za školovanje troje, četvero ili više djece pomogne.

– Rađanje djece ne bi trebalo biti teret i opasnost za preživljavanje. Država bi za takve obitelji trebala imati kontinuirane modele pomoći, nešto na što roditelji mogu računati. Znam da su zloupotrebe uvijek moguće, ali smatram da realnim mjerama i kriterijima treba razdvojiti one koji su spremni raditi, osigurati maksimalno koliko mogu i koji uz određenu pomoć mogu normalno funkcionirati. – ističe prof. Nazor. Prema njezinom mišljenju prvi korak koji se mora učiniti u zaštiti potrebitih je osigurati svoj djeci topli obrok u školi.

………………………………………..

♦♦  Autor: Irena Kustura Rosandić ♦  Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije ♦♦ 

………………………………………..

KAKO I KOLIKO SIROMAŠTVO UTJEČE NA RAZVOJ I USPJEH DJECE [1.]

 Istraživanja pokazala da najsiromašniji postižu najlošiji uspjeh

U HRVATSKOJ VIŠE OD 260 TISUĆA DJECE ŽIVI U SIROMAŠTVU [2.] 

Neimaština ostavlja posljedice – gubitak samopoštovanja i loša slika o sebi

BIVŠA PUČKA PRAVOBRANITELJICA LORA VIDOVIĆ U SVOM MANDATU JE UPORNO UPOZORAVALA NA SIROMAŠTVO U HRVATSKOJ [3.]

Siromaštvo utječe na obrazovanje djeca, a kasnije i njihovo zapošljavanje

IZLAZAK IZ ZAČARANOG KRUGA SIROMAŠTVA GOTOVO JE NEMOGUĆ [4.]

U hrvatskim školama neka djeca gladuju jer ne mogu dobiti besplatan obrok

■ INTERVJU ■ PROF. DR. SC. VESNA BILIĆ, UČITELJSKI FAKULTET ZAGREB [5.]

Sve više su izražene razliku između bogate i siromašne djece, posebno sada u koroni