Obrazovanje
AMERIČKA PRIČA O REFORMI OBRAZOVANJA ILI KAKO JE PROPALA REFORMA OBRAZOVANJA BARACKA OBAME
Prevelika očekivanja gase promjene
objavljeno: 29. prosinca 2020.

Barack Obama dočekan je  u Americi 2010. godine kao predsjednik koji donosi narodu novu nadu i bolje društvo. Obama je percipiran kao čovjek koji može promijeniti američko društvo nabolje i izvršiti tako potrebne promjene u svim društvenim segmentima, od zdravstvenog do obrazovnog sustava.

Barack Obama kao mlad čovjek, vrhunski obrazovan, liderskog karaktera, iznimno uspješan govornik, sjajnih manira, politički vješt i s jasno definiranim stavovima činio se tada kao najbolji izbor za predsjednika zemlje. I to je postao, a Amerika je  očekivala mnogo od svog prvoga tamnoputog, 44. po redu američkog predsjednika.

Predsjednik Obama je obećao svom narodu mnogo toga, između ostaloga i obrazovnu reformu.

Promjene u obrazovnom sustavu trebale su dati snažan vjetar u leđa američkom gospodarstvu, a školama veću autonomiju, bolje i kvalitetnije ishode učenja te bolja obrazovna postignuća američke djece. Amerika je bila ozbiljno zabrinuta za svoju djecu i studente koji su ostvarivali ispodprosječne rezultate na nacionalnim i međunarodnim testiranjima obrazovnih postignuća i stoga je snažno podržavala Obamine napore usmjerene na promjenu obrazovnog sustava.

Michelle Obama, prva dama Amerike  poduprla je svim srcem obrazovnu reformu i javno se založila za plan promjena koji je osmislila administracija njezinog supruga. Gospođa Obama imala je osobno iskustvo teškog puta kroz američki obrazovni sustav u kojem su vladale mnoge predrasude, poteškoće, ograničenja za afroameričku djecu.

Michelle Obama suočavala se tijekom svog odrastanja i školovanja s mnogim problemima kako bi se izborila za svoje mjesto u nemilosrdnom sustavu koji joj je prijetio socijalnim isključivanjem, podcjenjivanjem, obeshrabrivanjem i uskraćivanjem mogućnosti stjecanja kvalitetnog obrazovanja.

Gospođa Obama uspjela je savladati, zahvaljujući svom borbenom karakteru i vrijednostima koje je usvojila u obitelji i obiteljskom odgoju, mnogobrojne i prijeteće zidova u obrazovnom sustavu i steći kvalitetno visokoškolsko obrazovanje te diplomu na najuglednijim američkim sveučilištima, Princetonu i Harvardu.

Ona je željela, kao i predsjednik Obama, inkluzivno obrazovanje te dostupnost kvalitetnog obrazovanja na svim razinama svoj američkoj djeci, bez obzira pripadaju li ona crnoj ili bijeloj zajednici.

Michelle Obama željela je biti dio promjena koje će poboljšati život mnoge djece u Americi, to je željela duboko i strasno te je o tome govorila u javnosti vrlo srčano i energično, pokušavajući pri tome dati novu nadu djeci iz siromašnih obitelji koja su pohađala škole s lošim uvjetima rada, obećavajući im da će Amerika imati, u vrijeme administracije predsjednika Obame, škole koje će dobiti dovoljno novca za svoj rad kako bi im pružile dobro i kvalitetno obrazovanje.

Veliki novci ne znače uspjeh

Njezin suprug, predsjednik Obama prošao je sličan obrazovni put i dao je sve od sebe, sada u predsjedničkoj funkciji, da provede dobru i uspješnu reformu američkoga obrazovnog sustava.

U teškim verbalnim bitkama s protivnicima reforme uspio se izboriti i osigurati iznimno velika financijska sredstva koja će usmjeriti u obrazovni sustav, očekujući da će se ulaganja dvostruko vratiti kroz tako potrebne promjene sustava i značajno poboljšanje obrazovnih postignuća američke djece.

Predsjednik Obama isticao je potrebu osnaživanja američke ekonomije i otvaranja novih radnih mjesta te ukazivao na snažnu poveznicu gospodarstva s obrazovanjem.

Cilj reforme usmjerio je na obrazovanje koje će američkoj djeci omogućiti i učiniti ih spremnima, po završetku srednje škole,  za nastavak školovanja na koledžima i uspješnu profesionalnu karijeru.

Uzor  mu je pri tome bio njemački model strukovnog obrazovanja te je u svojim govorima često isticao kako su njemačka djeca sjajno pripremljena  za radna mjesta koja ih očekuju po završetku škole.

Smatrao je da vlada treba postaviti visoke standarde u obrazovnom sustavu, ambiciozne ciljeve, ali jednako tako treba omogućiti lokalnim vlastima i školama fleksibilnost u ostvarivanju ciljeva. Odbacivao je ideju vođenja obrazovne reforme s vrha i zalagao se za decentralizaciju.

Barack Obama uložio je u ambiciozan plan svoje reforme obrazovanja  milijarde dolara kako bi se poboljšala i modernizirala infrastruktura u obrazovnom sustavu i osigurao bolji status učitelja. Predsjednik  Obama je oštro kritizirao poteze svog prethodnika Busha u području školstva ističući da je provodio sankcioniranje škola koje nisu zadovoljile nacionalne standarde koji su se oslanjali na standardizirane testove, a koje je velik broj stručnjaka u području obrazovanja dovodio u pitanje.

Unatoč Obaminom osobnom i golemom trudu koji je uložio u reformske aktivnosti, unatoč značajnim financijskim sredstvima koja su utrošena tijekom provedbe reforme i na njegovu osobnu žalost, ona nije polučila željeni i očekivani rezultat.

Obamini protivnici koristili su krah njegove obrazovne reforme kako bi oslabili njegov predsjednički status i autoritet te ga rušili na političkoj sceni. 

Barack Obama postao je tako  preko noći od „čovjeka nade čovjek razočaranja“.

U Americi se još jednom pokazalo da količina novca koji će biti ubrizgan u obrazovanje nije dovoljno jamstvo za ostvarivanje suštinskih promjena  koji bi sustav učinili učinkovitim i kvalitetnim.

Predsjednik Obama potrošio je preko šest milijardi dolara u nekoliko godina reforme za poboljšanje stanja u američkim školama.

Na žalost, izvješće o rezultatima tog golemog ulaganja bilo je porazno za Baracka Obamu i sve građane Amerike. Izvješće je pokazalo da nema značajnijeg utjecaja financijskog ulaganja u škole na razinu postignuća učenika.

Važna kvaliteta učitelja i upravljačka struktura škola

Amerika je bila suočena već jednom, još  mnogo prije negoli se pojavio Barack Obama, s  izvješćem o stanju obrazovnog sustava , a koji je imao dalekosežne posljedice za taj sustav, i to kroz više godina nakon njegove objave. James Coleman je objavio  1966.  godine svoju studiju o stanju američkog obrazovanja (The Coleman Report) koja je sagledala sustav u cijelosti, sa svih strana, od ulaznih inputa do ishoda učenja.

Analiza je provedena na golemom i statistički značajnom uzorku škola, učenika i učitelja te je predana javnosti i stručnjacima s porukom da je uspjeh u obrazovanju više stvar koja se određuje obiteljskim okruženjem u kojem dijete odrasta te njegovim osobnim predispozicijama, a ne značajem škole, veličinom razreda, kurikula i ostalih vanjskih parametara, uključujući i visinu financijskih sredstava koja se ulažu u škole.

Iako ova studija izaziva i dan danas mnoge kontroverze među stručnjacima i često se citira prilikom analiza reformskih aktivnosti u obrazovnom sustavu, treba istaći da studija nije analizirala niti specificirala način trošenja sredstava koja su bila na raspolaganju obrazovnom sustavu. 

To i jest problem mnogih obrazovnih reformi  i apriorna očekivanja da će veće financijsko ulaganje donijeti automatski i bolje rezultate i da će učenici ostvariti bolje obrazovne ishode.

Ako se uspjeh učenika, nakon što se ulože u sustav značajna javna financijska sredstva, ne iskaže na razini koja se očekivala, slijedi teško razočaranje.

Sve karte stavljaju se na iznos javnog novca koji se ulaže u sustav, a malo tko propitkuje ostale relevantne utjecaje kao što su: modeli poučavanja, kvaliteta učitelja i prisutnost loših učitelja u sustavu, dobra ili loša upravljačka struktura škole, prisutnost ili odsutnost školskog ozračja koje je poticajno za učenike, prisutnost više razine očekivanja od učenika u pogledu njihovog obrazovnog napretka i postignuća, osigurana snažna i učinkovita potpora onim učenicima koji ne postižu potrebnu razinu napretka u učenju, oslanjanje na kurikul koji je poticajan za učenike i oslanja se na znanstvene spoznaje o razvoju dječje osobnosti i kognitivnim mogućnostima učenika određene dobi.

Iako je predsjednik Obama obećao američkom narodu veličanstvene rezultate i uspješnu obrazovnu reformu, oni su u potpunosti izostali. Barack Obama nije više američki predsjednik, a njegov nasljednik nije posvetio nikakvu pozornost pitanjima obrazovanja.

■  PROČITAJTE JOŠ O REFORMAMA OBRAZOVANJA  ■

REFORMA SVIH REFORMI – ZAŠTO PROPADAJU OBRAZOVNE REFORME?

Bez stručne analize stanja reforme školstva osuđene na propast

Oznake: