Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina započela je s radom kao srednja škola  u sastavu tadašnjeg Centra za odgoj i usmjereno obrazovanje kadrova u zračnom prometu ,a od osnutka, davne 1976. godine pa sve do danas, školuje usko specijalizirani zrakoplovni kadar u tri usmjerenja-obrazovna profila za potrebe u zrakoplovstvu.

Nekadašnji aviomehaničari i aeroprometnici osim promjene naziva u zrakoplovne tehničare i zrakoplovne prometnike s protokom vremena i zahtjevima struke i tržišta rada prolazili su stalne promjene vezane uz osuvremenjivanje programa obrazovanja pa tako i danas preko izrade standarda zanimanja, standarda kvalifikacija do suvremenih strukovnih kurikuluma, ali ono što je unatoč tome ostalo  nepromijenjeno je  izuzetno velika odgovornost pri školovanju budućih stručnjaka – odmah na početku razgovora ističe ravnatelj škole Vedran ŠARAC ponosan na sve uspjehe i nagrade škole, njezinih učenika i nastavnika.

Dodaje da je veliki broj današnjih stručnjaka u području zrakoplovstva potekao upravo iz srednjoškolskih klupa Zrakoplovne škole, a većina strukovnih nastavnika su upravo bivši učenici škole.

Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina ima trenutno 305 učenika koji su upisani tri obrazovna profila. U sektoru promet i logistika obrazovni profil je zrakoplovni prometnik, sektor strojarstvo i brodogradnja obrazovni profil je zrakoplovni tehničar ZIM (zrakoplov i motor) i u sektor elektrotehnika i računalstvo obrazovni profil zrakoplovni tehničar IRE (instrumenti, radio i elektrooprema).

Koliko ste učenika upisali ove godine?

■ U školskoj godini 2022./2023. upisali smo ukupno 84 učenika, što je maksimalni broj unutar kvote, znači 28 učenika po razredu/usmjerenju.

Imate tri programa, koji je od njih najtraženiji?

■ Da, kao što sam prije naveo imamo tri obrazovn programa, a teško je izdvojiti koji je najtraženiji s obzirom da se pri prijavama za upis javljaju učenici koji već znaju koje područje je od njihovog užeg interesa i jako teško je izdvojiti koje je najtraženije, znači interes je podjednak. Ono što mogu istaknuti da je za svaki obrazovni profil , poprilično veliki interes, konkretno za  jedno upisno mjesto prosječno je zainteresirano 6 učenika.

Kakvi vam učenici dolaze, s kakvim uspjehom?

■ Unazad nekoliko godina, a od kad je to omogućeno kriterijima za upis imamo bodovni prag te se osim obveznih predmeta i stranoj jezika pri upisu boduje uspjeh iz fizike, kemije i tehničke kulture.

Uglavnom su to samo odlični i vrlo dobri učenici prema uspjehu u osnovnoj školi, ali, nažalost, dio zainteresiranih ostane neupisan.

Je li svake godine interes za upis u vašu školu jednak ili ima oscilacija?

■ Ako promatramo period od zadnjih deset godina interes je stalno velik, izuzetak je bila školska  godina 2020./2021., a glavni razlog je pandemija i sve ono što nas je u tom periodu snašlo. S obzirom da je naše upisno područje cijela Republika Hrvatska zbog velike neizvjesnosti, dio učenika, odnosno roditelja nije se, da tako kažem, usudio poslati djecu izvan mjesta prebivališta s obzirom da oni borave u učeničkim domovima u Zagrebu te je tada ostalo nešto slobodnih mjesta. Također su tada u javnosti bile prisutne određene neizvjesnost za sve poslove vezane uz zrakoplovstvo, znamo da su zrakoplovi bili prizemljeni, promet je bio na minimumu i unatoč toj krizi znali smo  da je to grana koja će se najbrže i oporavljati po povratku u normalu, a što se pokazalo i točnim.

Da li se u školu upisuju i djevojke? Koji program one češće biraju?

■ Da, školu upisuju i djevojke, onako okvirno možemo reći da je omjer 70 % dečki, a 30 % djevojke. Djevojke uglavnom upisuju obrazovni profil zrakoplovni prometnik, ali važno je naglasiti da u skoro svakoj generaciji ima i djevojaka u oba profila zrakoplovnih tehničara.

Koja je razlika između programa? Nama laicima gotovo su isti, odnosno vrlo slični?

■ Razlika između programa je značajna posebno ako uspoređujemo zrakoplovne prometnike i zrakoplovne tehničare.

Naime, zrakoplovni prometnici se osposobljavaju za rad u zračnim lukama (prihvat i otprema zrakoplova, putnika, prtljage, tereta, balansiranje), u prijevozu i špediciji, te turističkim agencijama.

Također se bave prihvatom i otpremom putnika i prtljage (zemaljska domaćica/domaćin i spikerica/spiker informator); nuđenjem usluga putnicima (domaćica/domaćin zrakoplova); tehničkom i ustrojnom pripremom operative za prihvat i otpremu; izradom cijena prijevoza; poslovima špedicije, nadzora letenja te vođenjem statističkih podataka ,ukratko mogli bi reći svim poslovima unutar zračne luke vezanim uz promet i logistiku. Dok se oba profila zrakoplovnih tehničara školuju za poslove vezane uz održavanje zrakoplova.

Što učenici nakon završetka svakog od njih mogu raditi?

■ Spektar zapošljavanja je širok, a prije svega ovisi o potrebama na tržištu rada, odnosno zrakoplovnim kompanijama. Naravno da je lepeza zapošljavanja i određenih specijalizacija vrlo široka ovisno da li želite raditi u civilnom ili vojnom zrakoplovstvu, a onda su tu različiti tipovi zrakoplova, aviona, helikoptera za što je dodatno potrebno proći različita školovanja i edukacije.

Ukratko zapošljavanje je moguće u zrakoplovno-tehničkim centrima te u sve većem broju novih zračnih luka iz kojih polijeću čarterski zrakoplovi, a svaka čarterska kompanija ima svoj tim ljudi koji održava zrakoplove. S obzirom na brz razvoj i progresiju zrakoplovstva svi koji se odluče raditi vezani su uz cjeloživotno učenje i napredovanje uvjetovano stjecanjem novih znanja.

Učenici koji završe usmjerenje zrakoplovni prometnik uglavnom su vezani uz poslove u zračnim lukama.

Koji su kriteriji i uvjeti potrebni, osim ocjena, za upis u vašu školu?

■ Ono što je svakako izuzetno važno i poželjno da se učenici zadovoljavajuće služe engleskim jezikom s obzirom da je terminologija i većina pojmova u zrakoplovstvu vezana uz engleski jezika kao službeni. Također su važne i određene zdravstvene predispozicije, odnosno postoje određeni zdravstveni zahtjevi te se pri upisu mora obaviti liječnički pregled pri nadležnoj medicini rada.

Programi su vrlo zahtjevni te je poželjno da učenici imaju solidno znanje iz matematike i fizike s obzirom da se niz strukovnih predmeta upravo nadovezuje na njih. Kriteriji koji ponekad znaju izgledati visoki nisu nešto što je „hir“ škole, već zahtjevi struke, jer kako sam već naveo, poslovi koje budući tehničari trebaju znati ,traže puno znanja, vještina i odgovornosti. Da malo karikiram, nema djelomično pregledanog ili „popravljenog“  zrakoplova, sve mora biti 100 % točno i sigurno.

Nakon završetka srednje zrakoplovne škole da li se vaši bivši učenici zapošljavaju ili nastavljaju obrazovanje?

■ Odgovor na ovo pitanje je – kako koje školske godine , znači nekad je veći postotak nastavlja obrazovanje, a nekad manji. Neki prosjek bi bio da ih oko 40% nastavlja obrazovanje.

Ako nastavljaju školovanje što, prema vašim informacijama, najčešće upisuju?

■ Uglavnom  najveći je postotak onih koji nastavljaju obrazovanje u smjeru zrakoplovni prometnici ,a najzastupljeniji pri odabiru je Prometni fakultet-smjer zračni promet, međutim prisutna su i druga viša ili visoka učilišta.

Kod zrakoplovnih tehničara, onaj dio učenika koji se odluči na nastavak školovanja najčešće odabire aeronautiku- civilni ili vojni pilot , kontrola leta, upisuju i srodne fakultete npr. strojarstvo-zrakoplovno inženjerstvo, Veleučilište Velika Gorica-održavanje zrakoplova, kao i ostale tehničke fakultete – FER, vojno inženjerstvo  te ostala viša ili visoka učilišta.

Ukoliko se odluče zaposliti gdje mogu pronaći posao u struci?

■ Ako govorimo o zapošljavanju u Hrvatskoj uglavnom svi poslodavci vezani uz zrakoplovstvo od zračnih luka preko nacionalne zrakoplovne kompanije Croatia Airlines, Zrakoplovno tehničkog centra, TradeAir i različitih privatnih subjekata, naravno i tržište cijele Europe i svijeta. Imamo stalne upite poslodavaca s raznih krajeva Europe i svijeta oko zainteresiranih učenika za rad u njihovim kompanijama npr. Slovenije, Njemačke, Francuske, Kanade, Malte…….

Ono što bi posebno istaknuo i na što smo posebno ponosni suradnja je s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske, odnosno Hrvatskim ratnim zrakoplovstvom koja je započela 2018. godine kroz zajednički projekt stipendiranja učenika koji se školuju za zrakoplovne tehničare.

Do sada je preko 100 učenika bilo uključeno projekt stipendiranja i sad su u aktivno zaposleni u postrojbama Hrvatskog ratnog zrakoplovstva na poslovima zrakoplovnih tehničara.

Koliko dugo će čekati na posao, odnosno koliko su zanimanja za koja obrazujete učenike deficitarna, odnosno suficitarna?

■ Različite projekcije govore da će u narednih 8-10 godina u cijelom svijetu biti potrebno oko 100 000 stručnjaka u području održavanja zrakoplova , znači mehaničara i  inženjera mislim da to puno govori o perspektivi ovih zanimanja. Naravno da je Republika Hrvatska znatno manje tržište međutim svi koji se profiliraju i ulože trud u usvajanje znanja i to znaju pokazati, sigurno nalaze posao. Veći problem je što oni nakon nekog vremena odlaze iz Hrvatske zbog znatno većih plaća i boljih uvjeta rada u inozemstvu, a što je nažalost postalo pravilo.

Koliko vaši učenici sudjeluju u Erasmus projektima?

■ Bilo je nekoliko eTwininng projekta gdje smo bili partneri. Međutim, 2020. godine „uhvatili“ smo se jednog većeg KA2 ERASMUS+ projekta i prošli zajedničku prijavu s Hrvatskom poštom.

Upravo prošli tjedan završili smo taj dvogodišnji Erasmus+ projekt u kojem smo s Hrvatskom poštom imali partnere iz Grčke i Cipra te konzultante iz Njemačke. Naziv projekta je  „Innovative Training Curricula for Drone Controllers“, skraćeno „FlyVetUP“.

Kroz projekt je napravljen kurikulum za upravljača dronova, a cilj projekta je dizanje svijesti o mogućnostima upotrebe dronova u raznim industrijama te promoviranje tehnološke usmjerenosti svih partnera u projektu.

Projekt je u cijelosti financiran putem EU-a kroz Program Erasmus+ u iznosu od 214.382,00 EUR. Kao jedan od popratnih rezultata projekta  je i osnivanje izvanškolske aktivnosti „AeroDron“ za naše učenike .

Projekt koji je sad u pripremi uključivao bi dvije škole iz Španjolske i Francuske kroz Erasmus projekt mobilnosti učenika i nastavnika.

Ideja je koristeći komplementarne vještine učenika i nastavnika različitih škola, osmisliti suradnju oko zrakoplovnih aktivnosti, popravka i rehabilitacije u smislu obnove oplate, mehaničkog održavanja sustava, instrumente i komande, a konačni cilj je  restauracija  zrakoplova Morava L200 izgrađenog i proizvedenog 1962. u  Kunovice u Čehoslovačkoj koji se nalazi  ispred naše škole.

Započeli smo jednu da je tako nazovem javno-privatnu suradnju kroz koju bi trebali učenicima omogućiti stjecanje licenci prema Part-147 regulativi i tu se nazire mogućnost mobilnosti učenika i odrađivanja praktične nastave i stjecanje iskustva kod poslodavaca izvan Hrvatske, prije svega mislim na zemlje EU.

Koliko jezika vaši učenici uče?

■ Zrakoplovni prometnici uče tri jezika, obvezni su engleski jezik i njemački jezik, a talijanski jezik je izborni iako ga u pravilu skoro svi učenici upisuju.

Zrakoplovni tehničari imaju obvezan engleski jezik i izborni engleski jezik u zrakoplovstvu, te smo krenuli s fakultativnim njemačkim jezikom za koji također postoji veliki interes. Naglasak je na što boljem svladavanju engleskog jezika s obzirom da je terminologija koja se koristi čak i bez adekvatnog naziva na hrvatskom jeziku.

Odakle vam učenici sve dolaze?

■ Jedna trećina učenika dolazi s područja grada Velike Gorice i Zagrebačke županije, jedna trećina iz Zagreba te jedna trećina iz ostalih dijelova Hrvatske. Naravno taj udio promjenjiv je svake školske godine, ali prosječno 100-tinjak učenika je smješteno u učeničkim domovima u Zagrebu. Motiv je pretpostavljam uglavnom interes i ljubav prema zrakoplovima i zrakoplovstvu.

Ono što je zanimljivo da upisujemo već generacije iz istih obitelji, znači djed/baka, otac/majka koji su završili našu školu i sad ju polaze njihovi unuci, djeca. Često se ta ljubav prema zrakoplovima prenosi generacijama unutar obitelji.

Zanimljivo je spomenuti da smo imali učenika s Kosova koji je prošlu školsku godinu uspješno završio svoje četverogodišnje obrazovanje. Imamo upita o mogućem školovanju iz zemalja regije koje nisu u EU, međutim tu je problem zakonskog reguliranja boravišta kandidata, iako vjerujem da će i to u budućnosti biti riješeno na adekvatan način.

Gdje učenici obavljaju praksu?

■ Naši stalni partneri aktivno uključeni u izobrazbu učenika u praktičnoj nastavi su Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, nacionalna zrakoplovna kompanija Croatia Airlines, Međunarodna zračna luka Zagreb, Zrakoplovno tehnički centar, Zrakoplovna jedinica –specijalne policije Lučko, Nastavno zrakoplovno središte Fakulteta prometnih znanosti, Pilot school ECOS  te povremeno i drugi partneri. Koristim priliku da se zahvalim svima njima na višegodišnjoj suradnji, međusobnom uvažavanju i podršci.

Koliko prakse imaju tijekom obrazovanja, a koliko nakon završetka škole? Imaju li nekakvo „stažiranje“ ili su nakon završetka obrazovanja spremni za samostalno obavljanje posla?

■ Praktična nastava je poprilično zastupljena, a za učenike ZIM i IRE smjera počinje već u drugom razredu i provodi se u školskoj radionici i dio praktične nastave kod poslodavaca, te kroz cijelu 3. i 4. godinu obrazovanja sve kod poslodavca.

Svaki učenik ovisno o poslodavcu mora bit spreman na daljnje specijalističke edukacije ovisno na kojim poslovima i tipu zrakoplova  će raditi. Postoji definiran sustav licenci i internog napredovanja. Ono što je ključno za sve one koji imaju interes i žele usvojiti ono što im je bitno za struku i nastavak usavršavanja, dobiju kroz svoje srednjoškolsko obrazovanje kroz module struke.

Zrakoplovni prometnici imaju praktični nastavu u 3. i 4. razredu većinom u službama zračne luke, te se kroz stalnu interakciju strukovnih teorijskih i praktičnih sadržaja upoznaju sa svim procesima nužnim za buduće radno mjesto. Naravno da i kod poslodavaca postoje određeni zahtjevi i specifičnosti koje prolaze kroz interne edukacije ovisno o radnom mjestu na koje se zapošljavaju.

Koliko su učenici koji završe Vašu školu traženi od svjetskih zrakoplovnih kompanija, aerodroma i sl?

■ Prema informacijama koje imamo  kroz kontakte s bivšim učenicima i poslodavcima izuzetno su traženi i cijenjeni. Imamo stalne upite poslodavaca s raznih krajeva Europe i svijeta oko zainteresiranih učenika za rad u njihovim kompanijama . Povratne informacije su da naši bivši učenici tamo dolaze s puno predznanja, ali i želje za daljnjim učenjem i usavršavanjem. Nažalost, često je da su najmanje prepoznati u našem okruženju i da od nadležnih, koji mogu puno pomoći, imamo najmanju podršku, ne bi imenovao-prepoznat će se sigurno. Jako mi je žao kad zbog cjelokupnog sustava, ovdje mislim na stručnu podršku, moramo gledati kako nam djeca odlaze iz države i sve ono što znaju i mogu vrednuje se drugačije nego kod nas.

Kakve su im, po vašim informacijama, plaće u Hrvatskoj, a kakve u inozemstvu?

■ Nažalost na ovo pitanje odgovor je jasan, ono što na početku kod nas dobiju u kunama , vani u istom tom iznosu dobiju u eurima ili dolarima. Kod nas plaće ovise o poslodavcu, a naravno rastu s dobivanjem dozvola, licenc itd. Postoje određeni pomaci i poboljšanja i vjerujem da će se i to morati riješiti u budućnosti ako želimo zadržati kvalitetan i stručan kadar. Međutim, ono što iz svih kontakata s bivšim učenicima znamo da su  plaće zrakoplovnih tehničara izvan Hrvatske izuzetno dobre, da ne kažem visoke.

Helena PRIMORAC: Planiram studirati u inozemstvu

Učenica trećeg razreda programa zrakoplovnih prometnika za svoju školu kaže da je „mala škola sa vrlo malo učenika i nastavnika, ali vrlo velikog srca“.

■  Odlučila sam se za ovu školu jer mi je zrakoplovstvo vrlo zanimljivo. Kada sam se raspitivala o školi čula sam samo superlative o profesorima, načinu učenja, putovanjima i upoznavanju zrakoplovstva. Upisala sam ovu školu, a moji roditelji koji su mi uvijek najveća podrška, bili su zadovoljni mojim odabirom – kaže Helena te dodaje da kao i sve u životu, tako i Zrakoplovna škola ima svoje prednosti, ali i nedostatke.

■  Vrlo sam zadovoljna obrazovanjem koje stječem svakog dana u ovoj školi; smatram da imamo jako dobre profesore i kurikulum nastave. Većina profesora zaista ulaže puno truda kako bismo mi usvojili gradivo koje je ponekad vrlo zahtjevno. Škola često organizira terenske nastave i izvanškolske aktivnosti što zasigurno obrazovanje čini zabavnijim i zanimljivijim. Nažalost, moja generacija nije puno putovala zbog COVIDA-19, no nadoknađujemo to sve polako. Nedostatak ove škole, po mom mišljenju, je lokacija škole. Zaista je loše što u blizini škole nemamo dućan, pekaru ili nešto slično, jer su automati za hranu većinom poluprazni pa moramo naručivati dostavu što je ponekad skupo. Putovanje do dvorane također je veliki nedostatak, jer mi tada školski dan, kada sam ujutro u školi, počne u 8 sati i završi u 16 sat što je vrlo iscrpljujuće. No, bez obzira na to, kada bih opet birala koju ću srednju školu upisati, izabrala bih opet Zrakoplovno tehničku školu. Nakon srednjoškolskog obrazovanja plan mi je upisati studij u inozemstvu, za što će me, sigurna sam, profesori pripremiti, kao i sve ostale učenike – zaključuje Helena Primorac, učenica trećeg razreda Zrakoplovne tehničke škole.

Gradit će se nova škola na drugom mjestu

Na pitanje planiraju li povećati broj programa u školi ravnatelju nije jednostavno odgovoriti. Žele i planiraju nove programe, ali do toga moraju biti strpljivi i čekati.

♦  Teško mi je ukratko i jednostavno dgovoriti na to pitanje jer ovisi o prostornim kapacitetima naše škole. Naime, škola je smještena središnjem dijelu djelu zračne luke između starog i novog terminala u tri zgrade; (učionice i upravna u jednoj, kabineti struke u drugoj, a radionica stručne prakse u trećoj). Nastava se odvija u dvije smjene ,a dio prostora je u zakupu od Međunarodne zračne luke Zagreb. Područje na kojem se nalazi škola je obuhvaćeno koncesijskim ugovorom što znači da tijekom trajanja koncesije njim upravlja francuski konzorcij.

Nažalost, nismo se uspjeli dogovoriti s  koncesionarom o mogućnosti gradnje škole na tom zemljištu gdje smo sada te je nakon niza razgovora i pokušaja u prosincu 2021. donesena konačna odluka  da se škola izmjesti na drugo područje te je plan izgradnje škole s potrebnom infrastrukturom unesen u strategiju razvoja Zagrebačke županije za period 2021.-2027.

U lipnju ove godine Zagrebačka županija uputila je zahtjev Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine za dodjelu dijela državnog zemljišta u Velikoj Gorici za potrebe gradnje Zrakoplovne tehničke škole Rudolfa Perešina i Gimnazije Velika Gorica. Nadamo se da će državna administracija u što kraćem roku prepoznati naše potrebe i to riješiti.

Tek s izgradnjom nove infrastrukture koja, prije svega uključuje hangar i radionice, možemo razmišljati o proširenju programa jer u sadašnjim uvjetima to nažalost ne bi bilo primjenjivo i na razini koju struka zahtjeva.

Ako da koja će to nova zanimanja biti za koja će se učenici moći obrazovati?

S obzirom da osluškujemo potrebe struke jedno od novih profila bi bio smjer aviolimar ( npr. serviser karoserije zrakoplova, serviser kompozita i lima za zrakoplove). Taj profil je izuzetno deficitaran na tržištu rada.Područje koje nam je također interesantno vezano je uz sustave bespilotnih letjelica i dronova.

…………………………………………………………….

Napisala: Irena KUSTURA

…………………………………………………………….

Tekst je objavljen uz sufinanciranje sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija