Osječko-baranjska županija treća je najnaseljenija županija u Republici Hrvatskoj, odmah iza Grada Zagreba i Splitsko-dalmatinske županije.  Broji oko 259 tisuća stanovnika koji naseljavaju sedam gradova i 35 općina. Sjedište je Osijek s više od 100 000 stanovnika.

Prema podacima Upravnog odjela za obrazovanje i mlade Osječko-baranjska županije, srednjih škola u redovnom sustavu obrazovanja na području Osječko-baranjske županije ima 28 te ih pohađa ukupno 9.989 učenika. Od tih 28 škola njih 20 provodi programe strukovnog obrazovanja. U ovoj školskoj godini strukovne programe pohađa ukupno 6.656 učenika.

O temi obrazovanja mladih za strukovna zanimanja razgovaramo s ravnateljicom Obrtničke škole Osijek koja ima iznimno bogatu i dugu tradiciju, prof. Majom ZORIĆ.

– Vaša škola ima dugu tradiciju. Koje programe kao Obrtnička škola nudite danas i koliko se oni razlikuju od onih koje ste nudili recimo, prije 50 godina?

Danas, Obrtnička škola Osijek upisuje buduće frizere, pedikere, stolare, fotografe, autolakirere, krojače, mesare i pekare te pomoćne kuhare i slastičare, pomoćne cvjećare, pomoćne krojače, pomoćne vodoinstalatere, pomoćne bravare i pomoćne autolakirere.

Tijekom proteklih 50 godina, zanimanje učenika za neke programe se smanjio tako da smo prestali obrazovati obućare, kožare, tapetare, mlinare i galanteriste.

 – Koliko djece upisujete na godišnjoj razini? Za kojim strukama je najveći interes, a za kojima najmanji? Koja zanimanja su najbrže “zapošljiva”?

Na godišnjoj razini upisujemo malo više od sto učenika pri čemu je interes za frizere, stolare i fotografe uvijek najveći. Svi naši učenici koji su se pokazali vrijednima i uspješnima na praktičnoj  nastavi vrlo se brzo zaposle, ali mesari, pekari, autolakireri i stolari većinom znaju gdje će nakon završetka školovanja raditi, prije nego li i završe školovanje.

– Imate li nepopunjenih programa odnosno onih koji teško nalaze radno mjesto nakon završenog obrazovanja?

Neke programe teže popunjavamo radi smanjenog interesa učenika za ta zanimanja, kao što je mesar, pekar i krojač, iako su ta zanimanja deficitarna, a potrebe tržišta rada puno su veće od broja učenika koji se za njih školuju.

– Kakva je vaša suradnja s Obrtničkom komorom, Gospodarskom komorom odnosno postoje li sugestije s njihove strane na koji način usklađivati obrazovanje s potrebama tržišta? Dobijate li informacije o deficitarnim strukama, ili preporuke koje programe otvoriti jer ih tržište traži?

Imamo uspješnu suradnju s Obrtničkom komorom koja nas informira o deficitarnim zanimanjima te mjestima za obavljanje praktične nastave i stipendijama za naše učenike.

– Pripremate li se kao ustanova za obrazovanje i osposobljavanje za strukovna zanimanja na promjene koje će suvremena tehnologija donijeti, primjerice za digitalizaciju, tzv. zeleno gospodarstvo i održivi razvoj? Imate li potrebnu podrške u tom pravcu i iskustva  dobrih praksi iz drugih EU zemalja?

Trudimo se kontinuirano pratiti razvoj i napredak tehnologije te prilagođavati tehnološke procese brizi o ekologiji i održivom razvoju. Na žalost, za osiguravanje materijalnih uvjeta u školskim radionicama nemamo uvijek dovoljno financijskih sredstava, no u suradnji s lokanim obrtnicima i gospodarstvenicima, učenici se imaju mogućnosti upoznati s najnovijim tehnološkim dostignućima.

– Kakva su Vaša predviđanja za budućnost za Vašu Županiju? Koja srednjoškoska zanimanja će se najviše tražiti? Imate li  informacije o tome iz Županijskog HZZO-a? Držite li da ste prilagođeni budućoj potražnji?

Zbog smanjenja broja učenika te smanjenog interesa učenika za neka zanimanja, već se osjeti nedostatak radne snage u nekim sektorima i po mom mišljenju nedostatak će se samo povećavati. Na primjer, lokalna mesna industrija već godinama ima poteškoća s pronalaskom mesara, stolarski obrti također naglašavaju veće potrebe za radnom snagom. Županijski HZZO svake godine ističe koja su zanimanja deficitarna na našem području. Ukratko, od srednjoškolskih zanimanja nedostaju nam majstori i obrtnici. Na žalost, naše odobrene upisne kvote za neka zanimanja nisu dostatne lokalnoj potražnji iako postoji interes učenika. S druge strane, za obrazovanje za neka zanimanja nema dovoljnog interesa.

– Kako biste najkraće opisali sličnosti i razlike učenika u obrtničkim zanimanjima u RH i drugim razvijenijim EU zemljama, posebice što se tiče usvojenih znanja i vještina, radnih mjesta i napredovanja koje im se nude te plaća?

Moje mišljenje je da je najveća razlika u društvenom statusu kojeg obrtnici imaju u Hrvatskoj u odnosu na razvijenije zemlje. U Hrvatskoj, kao da je sramota ići u obrtničku školu i školovati se za majstora ili obrtnika. U zadnje vrijeme plaće majstora i obrtnika su u Hrvatskoj porasle, ističe se njihova važnost, a i svi vidimo veliku potrebu za obrtnicima i majstorima, no treba vremena da društvo promijeni stav. Što se tiče školovanja, najveća je razlika u tome što su u bogatijim zemljama većinom učenici plaćeni za vrijeme obavljanja praktične nastave, što kod nas, na žalost, nije uvijek slučaj. Usvojenost znanja i vještina je slična, što dokazuje brzina kojom naši učenici nalaze poslove izvan Hrvatske.

– Je li izraženiji trend zapošljavanja u tvrtkama, polaganje majstorskih ispita ili, budimo otvoreni, iseljavanja mladih koji završe neko od strukovnih zanimanja?

Jedan broj naših učenika, barem neko vrijeme nakon završetka obrazovanja, zapošljava se kod poslodavaca kod kojih su obavljali praktičnu nastavu. Dosta njih nakon nekog vremena polaže majstorski ispit i otvara svoje obrte. Ali, naravno jedan broj odlazi iz Hrvatske. Koji je omjer, ne bih znala.

– Kako biste ocijenili interes mladih da upisuju obrtnička zanimanja? Postoje li problemi s popunjavanjem vaših kapaciteta ili dovoljno učenika upisuje ponuđene programe? Kakav je trend posljednjih godina – gube li strukovna zanimanja na atraktivnosti? Ako da, zbog kojih razloga?

Za neka zanimanja uvijek je veliki interes. Za frizere, stolare i fotografe ima više zainteresiranih učenika nego što je mjesta. Na kraju popunimo gotovo 100% svoje kapacitete, iako je manji interes učenika za pojedina zanimanja. U zadnje tri godine jedino zanimanje koje nismo uspjeli upisati ni približno planiranom je zanimanje krojač. Mislim da se trend ne mijenja toliko, koliko nam stvara problem prilikom upisa smanjenje broja djece. Od ove godine poteškoće će nam donijeti i upisna politika kojom se povećava broj mjesta u gimnazijama, što će se odraziti na sve strukovne škole.

– Već i kratki pregled vašeg web portala pokazuje da ste iznimno angažirani i u nastojanju privlačenja mladih da upisuju obrtnička zanimanja ali i da razvijate njihovu kreativnost i potičete daljnji razvoj. Koliki je interes za projekte, radionice, natjecanja, sajmove itd. koje organizirate?

Velik je interes za dodatne aktivnosti i učenika i nastavnika. Potičemo školsku klimu u kojoj je sudjelovanje u projektima, radionicama, sajmovima i dodatnim aktivnostima dio svakodnevnog školskog života. Smatramo da time kod učenika razvijamo, osim kreativnosti, puno dodatnih kompetencija i vještina koje će im pomoći da što pozitivnije i sretnije odrastaju te im olakšati uključivanje u svijet rada.

– Koje benefite im nudite tijekom školovanja? Mogu li učenici  dobiti poticaje, stipendije, osigurano naukovanje? Tko o tome odlučuje? Čeka li ih radno mjesto ili neizvjesnost nakon školovanja?

Mjesta za naukovanje u Osijeku i okolici ima dovoljno za sve naše učenike tako da nema problema oko pronalaska mjesta za naukovanje. Za deficitarna zanimanja, Osječko-baranjska županija i Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja nude stipendije, kao i neki lokalni gospodarstvenici. Uz to, određeni broj poslodavaca učenicima nudi poticaje i nagrade za vrijedno obavljanje praktične nastave te mogućnost zapošljavanja nakon završetka školovanja. Kao što sam već naglasila, učenici koji se školuju za deficitarna zanimanja već tijekom školovanja znaju gdje će raditi kada završe školu. No, svi učenici koji su se na praktičnoj nastavi pokazali uspješni i zainteresirani vrlo lako pronalaze posao.

– Nudite teorijsku i praktičnu nastavu. Kako osiguravate taj praktični dio? Kakva je suradnja sa svijetom rada?

Praktični dio obrazovanja učenici za neka zanimanja djelomično ostvaruju u školskim radionicama, ali većinom odlaze na naukovanje kod poslodavaca s kojima imamo vrlo dobru i uspješnu suradnju. Nastavnici zaduženi za praćenje ostvarivanja kurikuluma praktične nastave u stalnom su kontaktu s poslodavcima i mentorima na praktičnoj nastavi te prate napredak učenika. Mentori na praktičnoj nastavi vrlo su važni u uspješnosti stjecanja kompetencija naših učenika te se trudimo imati s njima što uspješniju i kvalitetniju suradnju.

– Nudite li obrazovanje odraslih, prekvalifikacije, doškolovanje? Ako je odgovor potvrdan, kakav je interes? Koliko je polaznika i kakav je uspjeh s kasnijim uključivanjem u svijet rada?

Što se tiče obrazovanja odraslih nudimo stjecanje srednje stručne spreme i prekvalifikacije. Interes nije prevelik; godišnje se upiše oko desetak odraslih polaznika. To su osobe koje, u pravilu, već rade na određenim poslovima za koje im je potrebna i formalna diploma te se stoga odlučuju na daljnje obrazovanje.

.………………….

Razgovarala: Anita PERKOVIĆ ŠKALIC

…………………….

Tekst je objavljen uz sufinanciranje sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija