Koliko je srednjoškolski obrazovni sustav “osjetljiv” odnosno responzivan na potrebe svijeta rada? Proizvodi li dovoljno vješte i dovoljno obrazovane mlade ljude koje je moguće brzo zaposliti?

Biti brzo zapošljiv kadar nakon završene trogodišnje ili četvorogodišnje strukovne srednje škole znači posjedovati, ne samo teoretska znanja nego i praktične vještine koje omogućuju da se radnim zadaćama kompetentno pristupi u relativno kratkom vremenu, te da se adekvatno doprinese krajnjem rezultatu, odnosno proizvodu ili usluzi.

Na žalost, svjedoci smo niza “nervoznih” komunikacija u javnom prostoru koje su često postavljale znak pitanja nad obrazovnim programima, odnosno kadrovima koje taj obrazovni sustav “izbacuje” na tržište. Zašto djeca ne žele u klupe nekih zanimanja i ne upisuju ih, a u neka druga se uporno upisuju premda im je izgledna perspektiva zavod za zapošljavanje?

Uz to, spomenimo da je moderna tehnologija istisnula potrebu za nekim tradicijskim zanimanjima kojima prijeti “izumiranje”, kao što su primjerice urar, zlatar, kovač, bačvar, krznar, kožar, lončar itd., za koja ne postoji nikakav ili vrlo slab interes i to već godinama. Stoga je posebno pitanje treba li društo poduzeti neke korake da se i takve vještine sačuvaju ili ih treba polako prepustiti nestajanju.

Činjenica je da postoji kontinuiran suficit nekih zanimanja ali i deficit nekih drugih koje tržište traži. Koliko je tu situaciju moguće harmonizirati?

“Kadrovska politika odnosno potrebe tržišta rada u obrtništvu sustavno su podcjenjivani još od vremena kada je Hrvatska bila u jugoslavenskoj federacjii, a jednako se nastavilo u samostalnoj Republici Hrvatskoj. Razne srednje strukovne i obrtničke škole upisivale su učenike po programima koji su rijetko usklađivani sa stvarnim potrebama rada, tako da su se godinama nagomilavali neki kadrovi (npr. frizeri, trgovci, konobari) koji su ostajali na burzi, dok su druga zanimanja vapila za radnom snagom, primjerice za bravarima, strojobravarima, tokarima, zidarima, armiračima…“ – kažu u Obrtničkoj komori Virovitičko-podravske županije.

Problem neusklađenosti završenih smjerova strukovnih zanimanja i potreba tržišta je itekako uočen i stalno se preispituje te nastoji uskladiti. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, strukovne škole i obrtničke komore zajednički nastoje optimizirati upisnu politiku. Na tim je pitanjima angažiran i Hrvatski zavod za zapošljavanje koji svake godine donosi preporuku za obrazovnu upisnu politiku i to ne samo za strukovna zanimanja već i za fakultetsko obrazovanje.

Tako je primjerice,  u prosincu 2021. godine Hrvatski zavod za zapošljavanje u svojim “Preporukama za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja” za školsku godinu 2022./2023. naveo da je povećanje upisanih i stipendije u Virovitičko-podravskoj županiji  potrebno za trogodišnje strukovne programe obućara, šivača, mesara, elektroinstalatera, tesara, bravara, zidara, kuhara, vodoinstalatera, stolara, pekara, limara, strojobravara, zavarivača, vozača motornih vozila, instalatera  grijanja i klimatizacije, konobara.

Zanimanja kojih nedostaje a za koja je potrebno četverogodišnje ili petogodišnje srednjoškolsko obrazovanje u istoj Županiji je medicinska sestra opće njegem strojarski tehničar  i elektrotehničar.

Obrazovni programi u kojima prema preporuci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje treba smanjiti broj upisanih i stipendiranih srednjoškolaca u trogodišnjem srednjoškolskom obrazovnom programu u Virovitičko-podravskoj županiji su: frizer, prodavač i cvjećar, a smanjiti treba i broj upisanih u četvorogodišnje srednjoškolske programe agroturističkog tehničara, komercijalista, ekonomista i kozmetičara.

Kada se razmatra raskorak upisne i obrazovne politike i potreba tržišta za određenim strukovnim zanimanjima, jasno je da je riječ o problemu koji, kako su naglasili u Županijskoj obrtničkoj komori, nije nastao od jučer i nije ga lako riješiti preko noći unatoč nastojanjima.

Štoviše, postoji i problem na razini svijesti – pogrešnih stavova koji su već prerasli u stereotipe – pa se umjesto promoviranja svjesnosti o potrebi, važnosti i vrijednosti određenih struka, vještina i znanja za gospodarstvo, često precjenjuju zanimanja koja su tržištu nepotrebna. Nismo li svi mi čuli kako je “kancelarijski posao” uzor kojemu treba težiti? 

“Osim toga, stalne kvazi reforme loše su djelovale kako na rad škola tako i na interes obrtnika za pružanje prakse, te u konačnici i učenika završnih razreda osnovnih škola za upisivanje  u programe nekog obrtničkog zanimanja. Kada se ovome još dodaju i medijski napisi koji su godinama išli u prilog gimnazijskim i sličnim „elitnim“ programima, koji školuju učenike, ne za tržište rada, već za fakultete, te posljedično razne institute, zavode, javnu upravu i sl., jasno je da smo danas u situaciji koja pokazuje kako se više ni uz stipendije ne osigurava upis potrebnog broja učenika u tzv. deficitarna  zanimanja” – ističe tajnik Komore Božidar Jeremić.

No, Komora je svjesna važnosti obrazovanja te na tom području provodi niz aktivnosti.

“Obrtnička komora Virovitičko-podravske županije, zajedno sa svoja četiri Udruženja obrtnika (Virovitica, Slatina, Orahovica i Pitomača) temeljem ovlasti iz Zakona o obrtu i  Statuta Hrvatske obrtničke komore te ostalih propisa kojima se organizira rad i obrazovanje za obrtnička (strukovna) zanimanja, kontinuirano provodi aktivnosti u toj oblasti od svojeg osnutka 28. listopada 1994. godine. Poslovi u obrazovanju predstavljaju jednu od nekoliko javnih ovlasti koje provodi Hrvatska obrtnička komora pa je taj dio posebno organiziran kroz Odbor za strukovno  obrazovanje i Odjel za obrazovanje pri HOK-u te kroz savjetnike za obrazovanje po područnim (županijskim) obrtničkim komorama.”  – kaže nam Jeremić.

Savjetnik za obrazovanje u Virovitičko-podravskoj županijskoj Komori, Domagoj Petrić ističe da Županijska komora često sudjeluje u kreiranju upisnih kvota u školama koje upisuju učenike za obrtnička zanimanja, preporučujući upise za deficitarna zanimanja i one obrte i trgovačka društva kojima su izdane licence za provođenje prakse. “S obzirom na loše stanje tržišta, tj. deficita u brojnim obrtničkim zanimanjima, česte su prekvalifikacije, odnosno promjena zanimanja. U tom području aktivno sudjelujemo kroz provedbu majstorskih i ispita stručnog osposobljavanja te kroz suradnju s raznim školama, učilištima i slično. Ono što treba biti budućnost u ovom području je svakako puno bolje medijsko praćenje i hvaljenje strukovnog obrazovanja i raznih obrtničkih zanimanja, i to kako u smislu društveno korisnog rada tako i kao jako dobrog osiguranja materijalnih uvjeta života” – objašnjava Petrić.

Ono što je posebno važno jest strukovnim zanimanjima, vještinama i znanjima dati adekvatnu društvenu pozornost, osvijestiti njihov značaj i u skadu s tim vratiti im dostojanstvo koje itekako zaslužuju.

U tom kontekstu, Petrić naglašava: “Također, treba što više pratiti razna natjecanja ovih učenika, rad na praksi i u školskim radionicama te općenito promovirati rad u obrtništvu i strukovnim zanimanjima kao bi se s njih skinula stigma podcjenjenog rada i ljudi s margine društva. S tim u vezi posebno je bitno stalno naglašavati kako moderna tehnologija pomaže i podiže značaj ovih obrazovnih kategorija.”

Slično razmišlja i  predsjednik  Županijske obrtničke komore, Stjepan Kenjerić, inače vlasnik tvrtke “Elektromontaža Kenjerić” koji upravo ima šestoricu učenika na praksi, te tri mlada zaposlenika (na neodređeno) strukovnih zanimanja i ogromno iskustvo u tržišnom poslovanju.

“Na žalost, deficitarnost nekih jako potrebnih struka je naša stvarnost. Ne samo da imamo manjak obrtničkih zanimanja potrebnih našem gospodarstvu već nemamo ni mladih.” -naglašava jednu vrlo bitnu činjenicu koja prijeti ne samo sadašnjoj ravnoteži obrazovanja i svijeta rada već i cjelokupnoj gospodarskoj budućnosti države.

Uz nedvojbenu činjenicu da su obrtnička zanimanja jako potcijenjena na tržištu, te da su uredski poslovi, primjerice oni koji bi trebali biti servis gospodarstvu, često bolje plaćeni, tu je i veliki problem medijske prezentacije. Danas vam je slučaj da nije moguće upisati više od osam učenika u razred za elektroinstalatersku struku. Zašto? Dijelom i zbog potcjenjivačkog odnosa prema ljudima tih zanimanja u odnosu na fakultetske diplome pa makar bile i za zavod za zapošljavanje. Taj odnos se duboko uvukao u percepciju mladih. Kako inače objasniti da su se u srednjoškolske elektroničke smjerove  nekada upisivali učenici s prosjekom 4,0, a danas je i ta početna razina znanja pala na puno niže grane.” – navodi Kenjerić.

Kako je naglasio, mladih je sve manje i, rekli bismo, tu nekako prestaje mogućnost brzih rješenja i kvalitetnog planiranja.

“Naši mladi su u životnoj fazi u kojoj još uvijek traže sami sebe. Odlaze odavde imajući pred očima sliku života i rada u razvijenim zapadnoeuropskim državama onakvu kakvu su im prezentirali, ili bolje rečeno, prenapuhali, mediji. Pitanje je teče li tamo med i mlijeko. No, ono što znam jest da se u inozemstvu majstori iznimno cijene. Dobri majstori se cijene svuda u svijetu. Ne bi bilo loše da se preispitamo cijenimo li i mi prave vrijednosti i ovdje, kod kuće. ” – ističe Stjepan Kenjerić.

A da postoje predispozicije za jačanje segmenta obrništva i znanja i vještina obrtničkih naučnika, govori aktivnost obrazovnog segmenta Obrtničke komore. Konkretno, pri Obrtničkoj komori Virovitičko-podravske županije savjetnik za obrazovanje organizira provođenje majstorskih ispita za 30 zanimanja te ispite stručnog osposobljavanja za 17 zanimanja. Majstorski ispiti se mogu polagati nakon završene srednje škole i nakon stjecanja određenog radnog iskustva u struci (najmanje 2 za odgovarajuću SSS odnosno 4 godine za neodgovarajuću SSS), a stručno osposobljavanje mogu obaviti kandidati uz uvjet završene osnovne škole, budući da se tu radi o manje složenim poslovima.

Savjetnik za obrazovanje u Županijskoj komori Petrić drži da je suradnja obrtika s naučnicima vrlo dobra budući im oni pomažu u obavljanju poslova, posebice treća godina. “Relativno je česta pojava da učenik nakon završene škole ostane raditi kod majstora – mentora.” – navodi.

Kako motivirati mlade za upis u obrtnička zanimanja i to ona koja tržište traži? Moguće da se do sada premalo radilo na motivaciji. Točno je da postoje stipendije za deficitarne struke, moguće i malo bolje naknade za učeničku praksu, no nedvojbeno je da nedostaje kvalitetan i sveobuhvatan pristup prezentiranju potrebe tih zanimanja na tržištu, nedostaje adekvatno vrednovanje i poštovanje specijaliziranih znanja i vještina obrtnika bez kojih ni jedno gospodarstvo ne može.

Nije naodmet još jednom ponoviti stav koji je nekoliko puta naglašen u razgovoru s čelnicima Obrtničke komore Virovitičko-podravske županije, a to je da je potrebno “puno bolje medijsko praćenje i promocija strukovnih zanimanja kako bi prestao potcjenjivački odnos i kako bi se napokon uočilo da moderna tehnologija treba obrazovane i vješte obrtnike.”

Kvalitetan majstor je zlata vrijedan, no to nekako tek postane jasno kada ih je sve manje i kada ih nema kad nam trebaju. Vjerujmo da ćemo znati to iskomunicirati na pravi način i da će mlade generacije s motivacijom i samopoštovanjem upisivati obrtničke struke koje će poslodavci kroz plaće, a onda i društvo znati cijeniti i vrednovati.

…………………….

Napisala: Anita PERKOVIĆ ŠKALIC | Fotografija: Strukovna škola Virovitica

…………………….

Tekst je objavljen uz sufinanciranje sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija