Iako su škole još uvijek otvorene i rijetke su one koje zbog problema s pandemijom nastavu održavaju online, ipak mnogim učenicima je za razliku od vremena prije korone fizička aktivnost i izlasci značajno ograničeni. Zbog toga su najčešće okrenuti svojim tehnološkim pomagalima, mobitelu, kompjuteru i drugim gadgetima, što upozoravaju stručnjaci nije dobro za njihov psihofizički razvoj.

Najglasniji u tim upozorenjima na ovim prostorima je srbijanski stručnjak, Novosađanin, specijalist interne medicine, magistar neurofiziologije i dr. sportskih znanosti, dobitnik ugledne godišnje nagradu Mense na svjetskoj razini, za razvoj društva u cjelini, dr.sc. Ranko Rajović. Roditelji bi, poštujući mjere zaštite, s djecom trebali boraviti što više vani, upražnjavati različite fizičke aktivnosti kako bi školarci, bar kad ne moraju, što manje bili izloženi ekranima.

Posljednjih godina sve više stručnjaka upozorava da pretjerani boravak pred ekranima šteti razvoju djece, a ponovio je to i nedavno dr.sc. Ranko Rajović u razgovoru za Jutarnji list.

Osvrćući se na razdoblje lockdowna, u kojem se održavala i nastava na daljinju, kazao je:

„Prema istraživanjima koje sam radio sa svojim timom na Pedagoškom fakultetu u Kopru, učenici su bili na neki način odsutni s online nastave, tj. radili su druge stvari. Igrali su videoigrice, gledali YouTube, Instagram… Na taj način ih još više puštamo u virtualni svijet, što svakako nije dobro“, upozorio je Rajović dodajući da je pandemija neprirodna, a samim tim i šokantna za sve nas, roditelje, učenike, ali i obrazovne sustave.

Budući da su ove školske godine unatoč pandemiji učenici ipak u svojim razredima i školama, uz upozorenje o važnosti poštivanja mjera, odnosno distanciranja, nošenja maski i čestog pranja ruku, to će, smatraju stručnjaci ostaviti traga na njihovom razvoju. Jedna od važnijih poruka koju dobivaju u ovo vrijeme je da izbjegavaju dodir, zagrljaj, odnosno fizički kontakt, da ne dijele svoje stvari, da ne budu fizički bliki ni s kim.

To su pravila kojima bi trebali zaštititi sebe i druge i važno je da ih učenici ne prihvaćaju kao nešto jako loše, što će u značajnoj mjeri ovisiti i o stajalištu njihovih roditelja.

“Roditelji moraju objasniti situaciju djeci, staloženo, mirno, bez panike. Bitno je da im kažu, ne skrivaju. Ali ako roditelj djeluje panično, uplašeno, pere ruke stoput dnevno, sve dezinficira, onda dijete to sve vidi i ulazi u koronapsihozu.

Učitelji će raditi po predviđenom standardnom pristupu koji je njima netko već objasnio. Nažalost, roditeljima nitko nije objasnio kako se ponašati”, kaže Rajović.

Djeci je, smatra, bitno objasniti važnost maske i distancu, a da ih ne preplašimo od kontakta. Zato je, upozorava, to najbolje objasniti kroz igru.

Primjerice: “U školi su klupe često u tri reda. Ja svaki red nazovem nekako. Ovi do zida su Crvena strijela, u sredini Sinje more, a oni do prozora Pustinjski vjetar. I sad ja kažem, ako netko dodirne lice ili masku, cijela ekipa gubi bod.

Ako nešto dobro naprave, dobiju bod. Kad je školski sat, učitelj pazi, a pod odmorom svi paze jedni na druge.

Oni tako počinju paziti na svoje lice. Mi dnevno dodirnemo lice više od sto puta, da i ne primijetimo.

Ako mi njih u školi naviknemo da paze, oni neće to raditi ni popodne na igralištu ili u šoping centru. I ne treba reći: ovu igru igramo da vi ne biste dirali lice i da biste se štitili od korone”, objašnjava Rajović.  [ Fotografije: Svezapet ]