Novi zakon koji regulira područje obrazovanja odraslih  stupio je na snagu 4. siječnja 2022. godine. Zakonom o obrazovanju odraslih (Narodne novine, broj 144/2021.) službeno su uvedeni vaučeri u jedan dio hrvatskoga obrazovnog sustava kao model financiranja privatnih obrazovnih ustanova iz javnih/državnih sredstava.

U članku 2. stavku 35. Zakona navodi se da je vaučer financijski instrument dodjele javnih sredstava polaznicima obrazovanja odraslih koji se dodjeljuje na temelju ugovora o obrazovanju odraslih. U sustavu obrazovanja odraslih djeluje danas više od 600 privatnih ustanova za obrazovanje odraslih  kojima će se isplatiti, u idućih nekoliko godina,  300 milijuna kuna koja su osigurana u sklopu europskih strukturnih i investicijskih fondova  te mehanizma za oporavak i otpornost. Nositelj je cijelog projekta Vlada Republike Hrvatske te je on sastavni dio  vladinog strateškog dokumenta pod nazivom Nacionalni plan oporavka i otpornosti 2021.-2026.  

Hrvatski zavod za zapošljavanje dodjeljivat će vaučere, a kriterij dodjele utvrđuje se na temelju provedenih postupaka procjene postojećih kompetencija polaznika te potrebe za razvojem novih kompetencija. U sklopu projekta planirana je dodjela vaučera nezaposlenim i zaposlenim osobama.

U obrazovni sustav Republike Hrvatske ušla je tako vaučerizacija obrazovanja na mala vrata te otvorila Pandorinu kutiju i pitanje radi li se o uvođenju vaučera u područje obrazovanja odraslih kao svojevrsnom prijelaznom obliku te hoće li uskoro vaučerima biti zahvaćeni  i ostali dijelovi hrvatskoga obrazovnog sustava. U hrvatskoj javnosti i stručnim krugovima raspravljalo  se o vaučerima dosad u kontekstu visokog obrazovanja i njihovog negativnog utjecaja na javno visoko obrazovanje, a tek ponekad se spominjala mogućnost uvođenje obrazovnih vaučera u osnovne i srednje škole, dok je rasprava o vaučerima vođena u drugim zemljama  više u kontekstu primarnog i sekundarnog obrazovanja.

Sređivanje stanja

Reforma visokog obrazovanja koja se postavlja, zbog nagomilanih problema u tom sektoru, kao nužno neophodna u Hrvatskoj, i koja bi se zasnivala  na konceptu vaučera kao ključnog modela financiranja obrazovnih usluga predstavlja jedno od mogućih rješenja za sređivanje stanja na hrvatskim javnim/državnim visokim učilištima. Mnogi vide vaučere kao rješenje za  kontrolu visokih troškova studiranja kao i upitnu razinu kvalitete na mnogim visokim učilištima te dvojbenih ishoda učenja i osposobljenosti studenata za radna mjesta najviše složenosti. Jedan dio stručnjaka za visoko obrazovanje vidi vaučere kao  primjereno rješenje za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju kao i mogućnost pozitivne konkurencije između privatnih i javnih/državnih ustanovama koje nude svoje obrazovne usluge na hrvatskom tržištu. Dodatno ističu da Ideja o tome da student postane glavni nositelj sredstava iz državnog proračuna ima za posljedicu i njegovu odgovornost za izbor i svoj daljnji obrazovni put.

Uvođenje vaučera u sustav obrazovanja stvara uvjete  financiranja privatnih obrazovnih institucija iz javnih/državnih sredstava (državnog proračuna). Zagovornici vaučera u visokom obrazovanju ističu da dodjela vaučera omogućuje studentima  da studiraju gdje žele, odnosno da sami biraju visoko učilište bez obzira na činjenicu radi li se o privatnom ili javnom/državnom učilištu. Načelo pravednosti i dostupnosti u sustavu obrazovanja može se ostvariti, ističu zagovornici ovog koncepta financiranja obrazovanja, na način da svaki student slobodno i samostalno raspolaže vaučerom i načinom kako će ga utrošiti na svoje obrazovanje na akademskoj razini.

Pozitivan utjecaj

Zagovornici vaučera i njegovog pozitivnog utjecaja na obrazovni sustav navode pozitivan primjer Švedske  koja je prigrlila  izvornu ideju Miltona Friedmana o školskim vaučerima, a koju je dalje na operativnoj razini razradio švedski Timbro institut 80-tih godina prošlog stoljeća. Načelo da su roditelji, a ne država, nositelji prava u izboru obrazovanja svoje djece postalo je opće prihvaćeno načelo u Švedskoj te je ona 1992. godine uvela kao službeni model financiranja obrazovanja upotrebu školskih vaučera. Švedska je njihovim uvođenjem utjecala  na ostvarivanje dva glavna cilja reforme obrazovanje – dostupnost obrazovanja svima i pod jednakim uvjetima  te usklađenost cijena u privatnim i javnim školama.

Glavna pretpostavka od koje se krenulo je način na koji se puni državni proračun, odnosno porezi  koje plaćaju svi porezni obveznici u zemlji, a što znači i  roditelji one djece i studenata koja se školuju ili studiraju na privatnim obrazovnim ustanovama. S obzirom na tu ključnu činjenicu, opravdano je udovoljiti zahtjevu da i privatne obrazovne ustanove budu financirane iz državnog proračuna što ujedno omogućuje načelo pravedne raspodjele javnog novca. Pri tome  se od privatnih ustanova tražilo da primjenjuju nacionalni kurikul jednak onome koji je bio zastupljen u javnim/državnim školama. Vaučeri za obrazovanje financirani su iz proračuna švedske lokalne uprave u kojoj se nalazila škola, a glavni školski inspektor davao je odobrenja za privatne škole koje su ostvarivale prihod posredstvom vaučera. Nacionalno zakonodavstvo bilo je postavljeno tako da je lokalna uprava bila obvezna isplatiti iznos privatnim ustanovama u visini koji je odgovarao prosječnom trošku javne škole po učeniku.  Kako bi se omogućilo pravo upisa pod jednakim uvjetima, privatnim školama bilo je strogo zabranjeno naplaćivanje dodatne cijene obrazovanja kao i izbor učenika koje će upisati. Školama je omogućena sloboda organizacije obrazovnih programa i metoda, ali isključivo u sklopu propisanoga nacionalnog kurikula.

Švedska je nakon provedene vaučerizacije osnovnog obrazovanja uvela ubrzo i isti koncept i u sustav predškolskog odgoja kao i u zdravstveni sustav, a njezinu praksu slijedile  su još neke zemlje poput Danske, Nizozemske i Čilea.

Za i protiv

Unatoč pozitivne prakse koja je ostvarena u  Švedskoj,  koncept vaučera kao jedne od javnih politika, odnosno policy inovacija u sustavu obrazovanja, izaziva danas mnoge kontroverze koje se svode ili na žestoko zagovaranje ili žestoko protivljenje vaučeru kao modelu financiranja obrazovanja. U hrvatskom obrazovnom sustavu pokrenute su, unatrag nekoliko posljednjih godina, određene reformske promjene sustava (kurikularna reforma, škola za život, koncept cjelodnevne nastave, pokušaj reformiranja visokog obrazovanja posredstvom donošenja nove zakonske regulative i programskih ugovora kao osnovnog modela financiranja) te se  Hrvatska  suočila sa   žestokom raspravom i podijeljenim mišljenjem javnosti i obrazovnih stručnjaka oko procjene na koji način treba razvijati obrazovanje u zemlji. Svojedobno je javno izneseni prijedlog ekonomiste i vodećeg gospodarskog stratega najutjecajnije političke stranke u Hrvatskoj , prof. dr. sc. Đure Njavre o uvođenju vaučera u visoko obrazovanje izazva vrlo strasnu polemiku trebaju li ili ne Hrvatskoj obrazovni vaučeri. U nastavku navodimo neke ključne argumente za i protiv vaučera u sustavu obrazovanja.

ZA VAUČERE:

• vaučeri osiguravaju pravednu raspodjelu javnog novca iz državnog proračuna sukladno činjenici sudjelovanja svih poreznih obveznika u izdvajanju sredstava za javne potrebe, uključujući i obrazovne
• osiguravaju načelo pravednosti i dostupnosti obrazovanja svima pod jednakim uvjetima
•  utječu na višu kvalitetu obrazovnih usluga
•  Omogućuju zdravu konkurenciju na tržištu obrazovnih usluga
• utječu na veću kontrolu obrazovnih troškova i racionalizaciju sredstava u državnom proračunu
• ukidaju diskriminatorni odnos prema učenicima/studentima koji pohađaju privatne obrazovne ustanove
• utječu na gubljenje privilegiranog statusa pojedinih obrazovnih ustanova na tržištu obrazovnih usluga
• osiguravaju slobodu izbora i  najvišu razinu samostalnosti u izboru vlastitog obrazovnog puta, odnosno podižu razinu demokratskog odlučivanja pojedinca/obitelji učenika ili studenta
• utječu na bolje ishode učenja i učinkovito korištenje resursa obrazovnih ustanova
• dovode do povećanje plaća nastavnog osoblja.

PROTIV VAUČERA:

• vaučeri nisu neutralni nego predstavljaju vrijednosno pitanje pa time i jedno od ključnih političkih pitanja, a tu činjenicu mnogi zanemaruju ili je nastoje prekriti u javnom diskursu. Vaučeri  izazivaju mnoge kontroverze i potrebna je kompleksna rasprava o njihovoj suštini i pravom utjecaju na složeni društveni sustav kao što je obrazovni sustav jedne zemlje
• vaučeri djeluju na rastakanje/destrukciju javnog obrazovanja, narušavanje obrazovnog standarda i minimalizaciju javnih obrazovnih usluga i dokidaju javno obrazovanje kao javno dobro
• u sustavu obrazovanja mnogih zemalja ne postoji zakonska utemeljenost za njihovo uvođenje
• vaučerima se provodi  komercijalizacija obrazovanja koja utječe na povećanje popratnih obrazovnih troškova  (udžbenici, prehrana, administrativne pristojbe i sl.)
• postoji visoka razina neizvjesnosti u pogledu naplate izdanih vaučera
• različite škole imaju različite startne pozicije u natjecanju za vaučere i učenike/studente
• negativan utjecaj na raslojavanje učenika/studenata iz različitih socijalnih slojeva
• roditelji učenika/studenata i studenti ne donose uvijek racionalne odluke o svom obrazovanju uslijed različitog kulturno-socijalnog kapitala obitelji, a koji utječe na procjenu kvalitete obrazovne ustanove
•  vaučeri negativno djeluju na ostvarivanje javnog dobra, odnosno javnih ciljeva i programa koji su nacionalno i gospodarski potrebni i koji  ne mogu opstati bez financiranja države.

Provedba vaučera u obrazovanju odraslih koja je započela u Hrvatskoj u travnju 2022. godine i koja će trajati nekoliko idućih godina otvara vrata za šire i dublje rasprave u stručnim krugovima kao i hrvatskom javnom prostoru o vaučerizaciji obrazovanja kao i  odluci nositelja javnih obrazovnih politika hoće li ovu policy inovaciju implementirati i u ostale dijelove obrazovnog sustava Republike Hrvatske.