Obrazovanje
DVJESTOTINJAK STRANACA PRIJE PANDEMIJE STUDIRALO JE NA DVA SVEUČILIŠTA
Kako je studirati u Sjevernoj Koreji
objavljeno: 3. rujna 2021.

Jedan od australijskih apsolventa piše o tome kako je to biti jedan od nekoliko stranih studenata  toj zemlji.

Jedan članak objavljen prošlog mjeseca u The Asia Pacific Journal of Anthropology nudi nam iznimno rijedak pogled na socijalnu interakciju u zemlji koju je njezin bivši vođa Kim Jong II opisao kao “obavijenu maglom”.

Autor knjige “Boravak u raju: iskustva stranih studenata u Sjevernoj Koreji”, Alek Sigley, možda najpoznatiji po tome što je pisao kao ” jedini Australijanac koji živi u Sjevernoj Koreji” prije nego što je bio kratko pritvoren i deportiran 2019. Također piše memoare o svojim iskustvima.

Sada kao student doktorskih studija na Stanford Sveučilištu, Sigley je proveo dubinske interviewe s četiri strana studenta koja su pohađala Kim II Sung University u vrijeme dok je on bio apsolvent, od 2018. do 2019.

Za Times Higher Education je rekao da je, prije pandemije, bilo barem 100 stranih studenata na Kim II Sung University i 100 na Kim Hyong Jik University of Education. Velika većina su Kinezi.

Sigley tvrdi da, premda su studenti još uvijek pod kontrolom države, mogu pružiti bolji uvid u Sjevernu Koreju nego većina posjetitelja koji obično dolaze na kratke, vrlo ograničene izlete.

Studenti koji mogu provesti mjesece ili godine u toj državi, “imaju mogućnosti koje im dopuštaju da iskuse tu zemlju na sveobuhvatniji način, poput slobode kretanja u gradu i šansi zajedničkog življenja s lokalnim studentima te intenzivne interakcije sa svojim učiteljima.”

Za ovu studiju je obavio razgovor s jednim Rusom, jednim etničkim Koreanskim Uzbekistancem i dva kineska studenta koji su bili stipendirani od njihovih vlada. Svi su studirali korejski jezik.

U školi su izvodili ono što Sigley naziva ketman* ili “javna izvedba političke lojalnosti”. Primjerice, oni su znali reći i pisati stvari koje su slijedile državnu propagandu i znali su sudjelovati u domoljubnim aktivnostima. Jednom, uzbekistanski student je morao potisnuti svoj smijeh i zadržati “pokeraško lice” kada je čitao posebno “uzbuđen” pasus.

Ipak, ketman* je uzeo svoj danak. “Napisao sam jako puno stvari koje su bile protiv moje savjesti, jer sam trebao sudjelovati u njihovom kultu ličnosti”, rekao je jedan student. Dva kineska studenta su natjerana da sudjeluju u recitalu koji je uključivao tjedne vježbanja kako bi mogli plesati i intonirati poput Sjeverokorejaca.”

Strani su studenti živjeli u studentskim domovima među tongsuksaeng, sjevernokorejskim studentima koji su se ponašali kao “domaćini”. Međutim, uloga tih domaćina kao doušnika je bila javna tajna, budući da bi oni pretraživali stvari koje su pripadale tim stranim studentima, pitali da vide njihove telefone i pratili njihovo kretanje.

“To rezultira na neki način smiješnom situacijom u kojoj svi strani studenti znaju da ih tongsuksaeng špijuniraju i o njima pišu izvješća, ali to nije nikada priznato od strane tongsuksaenga i nije rezultiralo neslogom i gubitkom poštovanja ako je bilo istaknuto od strane stranih studenata”, napisao je Sigley.

Strani studenti su uistinu pokušavali uspostaviti komunikaciju, unatoč ograničenjima.

Primjerice, sprijateljili su se sa Sjevernokorejkom koja bi donosila domaće, kod kuće  napravljene zalogaje i pomagala im oko domaće zadaće iz korejskog jezika, izazivajući “uistinu dobre osjećaje jednih prema drugima”. Međutim, ova lokalna studentkinja je iznenada rekla da se osjeća bolesno i više se nikada nije vratila.

“Strani studenti često kažu da su tongsuksaengi  koji se previše zbliže sa stranim studentima prisiljeni otići ranije”, napisao je Sigley.

Kada su strani studenti svojem domaćinu ostavili skroman poklon – kupaći kostim, T-shirt i kremu za sunčanje – taj im je poklon bio vraćen na aerodromu.

Slično tome, kada su strani studenti ponudili da pozovu posebno dragog i starijeg profesora na ručak prije nego što odu, on je odbio, pozivajući se na “pravila”.

Sigley je ovo istraživanje proveo djelomično “da bi zakomplicirao percipiranu monolitnost Sjevernokorejskom sustava”.

Za Times Higher Education je rekao “Nakon što sam prvi put otišao u Sjevernu Koreju, otkrio sam da su mnogi ljudi koje sam sreo uistinu divna ljudska bića. To je nešto o čemu ne čujemo dovoljno. Nema sumnje da žive pod ekstremno ugnjetavajućom vladavinom, ali na kraju dana ljudi su ipak ljudi”.

………………………………………..

♦♦ Prevela i pripremila: Anita Perković Škalic ♦ Iz stranih medija: insidehighered.com ♦   Napisala Joyce Lau za Times Higher Education ♦♦

………………………………………..

ketman* Pohvala ideji ili ideologiji, dok se potajno tome protivimo. Primijenio ga je  Czeslaw Milosz u svojoj knjizi “Zarobljeni um” iz 1953. na one koji se iznutra protive komunističkoj ortodoksiji, iako se činilo da su u skladu s njom.

Oznake: