Lumeni
U HRVATSKOJ SE NADARENIMA NE POSVEĆUJE DOVOLJNO PAŽNJE
Važni su i bit će sve važniji
objavljeno: 7. studenoga 2020.
Napisao:

U svakoj populaciji prisutan je određeni broj darovite, natprosječno inteligentne djece koji, ako ih se pravilno usmjerava i odgovarajuće obrazuje, svojim angažmanom, idejama i radnim  rezultatima doprinose razvoju društva i zemlje u kojoj žive. Na žalost u Hrvatskoj im se ne posvećuje dovoljno pažnje, zaboravljeni su uglavnom od svih, a zaobilaze ih najčešće i mediji.

Ipak, zahvaljujući Agenciji za elektroničke medije i njezinom programu poticanja novinarske izvrsnosti, ali i senzibilnosti i podršci dnevne novine Glas Slavonije, objavljena je serija tekstova o nadarenima. Donosimo uvod u tekstove s linkom gdje možete pročitati njihove priče. 

NADARENI – ZABORAVLJENI: NAŠ OBRAZOVNI SUSTAV KOČI DAROVITU DJECU

Propadaju jer moraju čekati da ih stignu prosječni

Zanimljiv je statistički podatak da umjereno darovita djeca trećinu nastavnog sata imaju tzv. prazni hod,  odnosno već znaju ili razumiju ono što drugi tek uče i svladavaju, a stvarno daroviti gube čak pola sata. Možete li zamisliti koja je to tlaka za dijete, koje je na primjer matematički darovito i već u predškolskoj dobi barata svim operacijama do sto, razumije i složenije matematičke koncepte, a u prvom razredu osnovne škole sluša zbrajanje do 20.

Nazivaju ih evolucijskim klinom, pokretačem razvoja novih znanja i tehnologija, a u svakoj populaciji ih ima od tri do pet posto. Vole pokazivati svoja znanja i vještine, postavljaju bezbroj ni malo lakih pitanja zbog kojih se preznojavaju roditelji i učitelji.

Zbog toga, ali i svoje neprilagođenosti, česte nekoncentriranosti, buntovništva i nemira nisu baš omiljeni u školi, a ponekad ih se proglašava zločestima, neposlušnima i neodgojenima.

Znalo se dogoditi da dobiju dijagnozu ADHD-a  (Attention Deficit/Hiperactivity Disorder, odnosno deficit pažnje/hiperaktivni poremećaj), a iako mogu imati i nju, riječ je najčešće o iznimno darovitoj djeci čiji je IQ visoko iznad prosjeka.

Za rad s njima se u razvijenim europskim zamljama obrazuju specijalisti, a kod nas ih se uglavnom doživljavani kao problem koji gotovo nitko ne želi.

 NADARENI – ZABORAVLJENI: REZULTATI OVISE O PODRŠCI OBITELJI

Snovi se, ipak, mogu ostvariti

Nakon fakulteta četiri sam godine radio u Ini, a onda sam odlučio karijeru nastaviti u drugoj branši odnosno ribolovnoj industriji. Radim u jednoj kompaniji koja se bavi proizvodnjom i prodajom opreme za sportski ribolov – ukratko će Mihovil Vudrag o svom sadašnjem poslu, a na pitanje je li uspio ostvariti svoje snove, bez razmišljanja odgovara:

– Jesam.

Je li Hrvatska zemlja u kojoj, bez obzira što imaju slabu potporu obrazovne vlasti, ali i društva u cjelosti, darovita djeca mogu ostvariti svoje ambicije i snove pitanje je na koje će oni i njihovi roditelji različito odgovoriti. I dok će jedni, poput oca darovite djece, na pitanje što bi savjetovao mladim roditeljima čiji se mališani u vrtiću identificiraju kao daroviti odgovoriti – ako ikako možete bježite iz Hrvatske, drugi će reći – potrudite se, uspjet ćete.

Kao  što smo već napisali Mihovil Vudrag bio je prvi dječak koji je u zagrebačkom Dječjem vrtiću „Iskrica“ identificiran kao darovito dijete. Mihovil je u prvi razred krenuo 1991. godine u vrijeme rata i uzbuna i, kako se kasnije prisjećala njegova mama Dubravka, to dobro podnosio, ali mu je šok predstavljala učiteljica koja nije znala odgovore na njegova pitanja, a još više to što mu nije dopuštala da on ostaloj djeci objasni ono što zna. Škola mu je bila jako dosadna.

NADARENI – ZABORAVLJENI: ULOGA OBITELJI U RAZVOJU DAROVITOG DJETETA

Uma Gradac: s dvije godine je čitala, sa šest izdala prvu knjigu

Ja sebe ne želim nazivati posebnom i drugačijom , iskreno ne vidim n ikakvu preveliku razliku između sebe i ostalih svojih vršnjaka. Mislim samo da  sam ja  imala više prilika u djetinjstvu da učim nego oni. Sva su djeca  znatiželjna  i motovirana  samo što nemaju tako poticajnu okolinu kao što sam imala ja – od roditelja, učiteljice pa do svih odraslih osoba kojima sam vjerovala i koji su me jako poticali na učenje i istraživanje i to – kaže Uma Gradac.

Nije preskakala razrede, ali je u školu krenula godinu dana ranije nego je trebala.

– Trebala sam u školu krenuti sa sedam godina, a krenula sam sa šest jer više  nisam mogla izdržati u vrtiću, jedva sam čekala ići u školu i to su mi dopustili – prisjeća se kroz osmjeh.

Bila je čudo od djeteta. S pet i pol godina znala je što je periodni sustav elemenata, DNK, dijafragma, što su halucinacije i fotosinteza, kojim jezikom govore u Peruu, vadila je korijene iz brojeva,  voljela od  povijesnih ličnosti Einsteina, Kopernika, Lavoisiera i Ghandija. 

Ne volim Nikolu Teslu zato što on ne voli žene. Rekao je da su ženine oči samo svjetlo u praznoj glavi – govorila je tada Uma Gradac. Kad odraste željela je biti forenzičarka ili biokemičarka kako bi ispravila pogreške svojih prethodnika, primjerice Aleksandra Fleminga.

NADARENI – ZABORAVLJENI: OBITELJ LENDVAJ IZ POPOVAČE

Puna kuća genijalaca

S darovitom djecom bi trebalo raditi još od vrtićke dobi, ali kod nas se na žalost svi izjednačavaju i trpaju u nekakave  kućice po svojoj dobi umjesto po svojim interesima i sposobnostima. Interesi  i sposobnosti su ono što bi trebalo određivati to, što će im društvo pružati, a ne njihova kronološka dob – naglašava Vlado LENDVAJ

Oni su obitelj genijalaca. Tata Vlado LENDVAJ na prvom testiranju, koje je devedesetih godina Mensa organizirala u Hrvatskoj postao je njezinim članom. A kako se kaže, jabuka ne pada daleko od stabla, tako su i njegova djeca od njega naslijedila, kako se to lijepo kaže, darovitost iza koje se krije natprosječno visok IQ. 

Vilim (21), Dorijan (16) i Dora (15) matematički i informatički su lumeni na svjetskoj razini, a obitelj teško može zbrojiti koliko su nagrada i medalja osvojili na raznim natjecanjima, od županijskih, državnih, europskih, svjetskih pa do matematičkih, informatičkih, prirodoslovnih i robotičkih olimpijada.

– Dorijan ima najmanje dvadesetak međunarodnih medalja, a hrvatskih makar pedesetak. Dora nema toliko, ali recimo ima trostruki izravan upis u Petnaestu gimnaziju zbog prvog, drugog i trećeg mjesta na državnim natjecanjima u programiranju.  Da su ove godine bila natjecanja ostvarila bi i četverostruki jer je sredinom srpnja bila druga od svoje generacije na hrvatskoj logo olimpijadi koju je Hrvatski savez informatičara organizirao za sve učenike koji su ostvarili plasman  na državno natjecanje, ali na kojem nisu sudjelovali jer je Agencija bila nesposobna  u ovim uvjetima  odraditi ta natjecanja. I prvo su se odrekli upravo te najbolje i najvrijednije djece. 

Sa svima drugima  su se bavili, a ovima najvrijednijima su rekli – vama jednostavno sve otkazujemo – ljuti se Vlado Lendvaj.

NADARENI – ZABORAVLJENI:  Intervju doc. Dr. Sc. Željko Rački

Nema previše mudrosti – znanje ili cijenimo ili ne

U RH je potrebno žurno usvojiti i novi pravilnik o odgoju i obrazovanju darovite djece i učenika; važeći pravilnik je iz 1991. pa možda i time pokazujemo koliko se vodilo računa proteklih desetljeća o darovitoj djeci.  Ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg bismo smjeli propustiti identificirati i podržati bilo koje darovito dijete u Hrvatskoj.

U Hrvatskoj trenutno imamo desetak diplomiranih specijalista za obrazovanje darovitih ( ECHA Specialist in Gifted Education) a jedan od njih je docent dr. sc. Željko Rački, voditelj Odsjeka za društvene znanosti na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti  Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Od Hrvatske psihološke komore je licencirani psiholog sa iskustvom rada od 2002. godine u osnovnoškolskom i visokoškolskom obrazovanju. Redoviti je stručni suradnik Agencije za odgoj i obrazovanje (AZOO) i Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske (MZO) u obrazovanju odgojitelja, učitelja i psihologa. Dobitnik je žirirane međunarodne nagrade pod naslovom 2016 ATEE Award za znanstveni rad o promicanju obrazovanja učitelja. Bio je  predsjednik Organizacijskoga odbora ECHA2019 konferencije o obrazovanju darovitih (https://echathematic2019.info/), prve takve međunarodne znanstvene konferencije o kreativnosti i obrazovanju darovitih u Republici Hrvatskoj u organizaciji Fakulteta za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku i ECHA (European Council for High Ability).

U našem razgovoru docent Rački naglašava da „ne postoji ni jedan razlog zbog kojeg bismo smjeli propustiti identificirati i podržati bilo koje darovito dijete u Hrvatskoj“.

Oznake: