Godinama već informatičari i matematičari iz zagrebačke Petnaeste gimnazije u samom su svjetskom vrhu. Svoj izvanredni talent i sposobnosti potvrđuju redovito na različitim europskim i svjetskim natjcanjima te olimpijadama znanja. Bilo je tako i ove godine na 32. međunarodnoj informatičkoj olimpijadi u Singapuru koja je zbog pandemije održana online. 

Od četveročlane olimpijske ekipe koja je ove godine zastupala Hrvatsku, osim Martina Josipa Kocijana  iz čakovečke gimnazije J. Slavenskog (osvojio brončanu medalju), ostala trojica

♦♦   Patrik Pavić koji je osvojio zlatnu, te  

♦♦   Dorijan Lendvaj i Krešmir Nežmah, koji su osvojili srebrene medalje su učenici zagrebačke XV. gimnazije.

Na ovogodišnjoj informatičkoj olimpijadi, još jednom su potvrdili da je zagrebačka XV. gimnazija bez konkurencije u „proizvodnji“ olimpijskih pobjednika.

A gdje su mladi informatički genijalci tu je i njihov profesor Nikola Dmitrović.

Kako se kod vas u školi radi s djecom, kako ih prepoznajete, kako selekcionirate za pojedina natjecanja?

♦♦  Pored nastave koja je važan dio školovanja naših učenika, natjecanja su nadogradnja koja učenicima donose dodanu vrijednost.

Ona nisu obavezna, ali svi koji se žele baviti natjecanjima imaju podršku škole i nastavnika mentora.

Pored natjecatelja koji su u osnovnoj školi već postigli značajne rezultate i onda odabrali našu školu za nastavak školovanja, svi početnici koji žele mogu se uključiti u organizirane pripreme za natjecanja.

Tijekom priprema, učenici napreduju i odlučuju žele li se nastaviti baviti natjecanjima. Nema posebne predselekcije već su volja i želja ulaznice, a rad je ono što slijedi nakon toga. 

Na kojem području ste trenutno najjači – informatika, matematika, možda robotika ili se to ne može na taj način dijeliti?

♦♦  Učenici XV. gimnazije su trenutno prisutni u vrhu svih natjecanja koja organizira Agencija za odgoj i obrazovanje.

Definitivno smo trenutno dominantni u RH u informatici i matematici, a u ostalim STEM predmetima smo jako uspješni.

Robotika je prisutna, ali u ne tolikoj mjeri kako bi mi to htjeli. To je jedno od područja na kojem još imamo prostora za napredak.

Koliko dugo radite u Petnaestoj gimnaziji?

♦♦  U školu sam došao u jesen 2004. godine, a s natjecateljima sam počeo raditi tijekom 2007. godine.

S koliko ste mladih genijalaca radili kroz sve te godine?

♦♦  Teško je reći. Ali svake godine u školski sustav priprema iz informatike uđe oko 30-40 učenika od kojih se na kraju oko njih 15 zadrži u sustavu priprema i natjecanja tijekom svi godina školovanja.

A pored škole, imam priliku kao vanjski suradnik Hrvatskog saveza informatičara biti predavač na informatičkim kampovima na kojima onda mogu raditi s najboljim natjecateljima, posebno s onima iz osnovnih škola.

Kuda većina njih ode nakon što završi Petnaestu gimnaziju?

♦♦  U podjednakom broju učenici natjecatelji upisuju FER i na PMF-u matematiku.

Ostajete li s nekima od njih u  kontaktu?

♦♦  Da. Većina najboljih natjecatelja nakon završetka MIOC-a postaju studenti mentori koji počinju voditi pripreme za natjecanja u školi. Svatko dobije svoj tim s kojim radi uz moju pomoć, organizaciju i nadzor. Dio natjecatelja se uključuje u izradu zadataka za natjecanja i vođenje radionica na zimskim školama i ljetnim kampovima Hrvatskog saveza informatičara pa na taj način ostajemo povezani tijekom njihovog studiranja.

Nakon što se zaposle, neposredni kontakt se smanjuje, ali se često čujemo preko društvenih mreža ili nađemo uživo na okupljanjima natjecatelja.

Na koga od njih ste najponosniji?

♦♦  Teško je izdvojiti nekoliko imena jer sam na sve podjednako ponosan i drago mi je što sam imao priliku raditi s njima. Neću nabrajati jer bi to bio popis od nekoliko desetaka imena i sigurno bi nekog zaboravio.

Koga od njih biste istaknuli kao najuspješnijeg?

♦♦  Slično kao i prethodno pitanje. Opet je tu riječ o desetcima učenika koji su svi redom završili fakultete (što kod nas, što vani), sada rade u Googlu, Facebooku, imaju svoje tvrtke, na doktoratima su u Zagrebu, na ETH, u SAD.  

Godinama radite s djecom i pripremate ih za natjecanja. Je li Vam to ponekad naporno? Dosadi li vam? Gdje nalazite motiv za kontinuirani angažman i rad s darovitima?

♦♦  Još uvijek mi nije dosadilo. Znam da trud koji ulažem u rad s učenicima njima daje priliku koju oni mogu iskoristiti za napredak. Moj je zadatak stvoriti najbolje uvjete za rad i napredak, a na učenicima je da tu priliku iskoriste.

Zna biti teško, zna doći do zasićenja, ali do sada se uvijek pojavio novi motiv zbog kojeg sam krenuo dalje.

Jednostavno uživam u prenošenju znanja, druženju s natjecateljima, praćenju njihovih uspjeha i otvaranju prilika.

Na koji rezultat ste vi najponosniji? Koji uspjeh vam je najdraži?

♦♦  Jednako tretiram svako mjesto koje osvojimo jer znam koliki rad i odricanje stoji iz toga. Posebno mjesto ipak zauzimaju osvojene zlatne medalje s međunarodnih olimpijada i prva mjesta s međunarodnog ACSL natjecanja zbog kojeg smo imali priliku sedam puta putovati u SAD.

Je li postojala neka generacija koja je bila posebna, koja je i dalje najbolja i koja je to bila? Kakve uspjehe i rezultate su ostvarivali?

♦♦  Svaka generacija ima svoje karakteristike i svoje pojedince  koji su je obilježili. Ni jedna se ne može izdvojiti jer sve s kojima sam radio imale su ista obilježja i istu energiju koja ih vukla prema naprijed.

Dodatno, ne postoji jasna granica između generacija jer natjecanja iz informatike često povezuju učenike iz različitih godišta. Svake godine jedna generacija izađe, juniori uđu i na taj način ima osjećaj da smo stalno jedan tim koji kontinuirano radi i pobjeđuje.

Vaše, rekla bih pomalo ljubomorne kolege iz drugih škola znaju reći – lako je Petnaestoj, kod njih odu najbolji učenici iz osnovne pa moraju imati i najbolje rezultate. Čime vi privučete te najbolje? I koliko je rad cijelog kolektiva, a posebno vas i vaših kolega koji ih pripremate za natjecanja važan da bi oni i ostali najbolji?

♦♦  Kada se pogleda sa strane to može tako izgledati i može se pomisliti da mi ništa ne radimo jer su djeca koja dođu kod nas motivirana i pametna. Ali, raditi s darovitim učenicima koji dolaze u MIOC je jako zahtjevno. Ti su učenici odabrali MIOC jer žele napredovati, žele puno toga naučiti, žele dobiti dodatne prilike (putovanja na natjecanja, suradnja s najboljim mentorima, suradnja s fakultetima) i s takvim učenicima se ne može raditi na klasičan način. Neki od njih su napustili svoje obiteljske domove i došli u Zagreb i sama ta činjenica pred nastavnike stavlja veliku obvezu.

Naš rad i naši rezultati su naša preporuka.

Učenici prenose mlađim generacijama svoja iskustva, prepričavaju o uvjetima i načinima rada u školi, a mi se trudimo da ostvarimo jedan normalan i moderan odnos prema učenicima. Sustav rada mora postojati, on ne ovisi samo o jednoj osobi.

Dobar natjecatelj iz informatike mora znati puno matematike, mora biti pismen, mora znati fiziku npr.. sve to dobije tijekom četiri godine nastave u MIOC-u i na taj se kontinuirano razvija i napreduje.

Na kom ste fakultetu ste diplomirali i kako to da ste se zaposlili baš u Petnaestoj gimnaziji?

♦♦  Završio sam matematiku na zagrebačkom PMF-u, smjer nastavnik matematike i informatike. U srednju nisam išao u XV. gimnaziju ali sam imao priliku nastavničku praksu odraditi u njoj.

Nakon toga sam odmah znao da bih htio raditi i biti dio tog kolektiva. Inače, obiteljski sam vezan uz prosvjetu i od malena sam znao da bih želio biti nastavnik. Bilo je samo pitanje čega, a kako sam volio matematiku onda je odgovor bio lagan.

Jeste li se ikada pokolebali u odluci da budete nastavnik? Jeste li ikada požalili?…

♦♦  Ne, nikada.