U još jednoj školskoj godini smo u koroni. Puno toga smo prošli, puno toga se promijenilo, no kako to sve utječe na nas učenike? Ova školska godina započela je normalno, tako da se nastava održavala u školi. Kao i prije pandemije učenici su ulazili na dva glavna ulaza, a ne kao prošle godine kada su svi sporedni ulazi bili otvoreni.

Naravno, s obzirom na pandemiju moramo nositi maske te prije ulaska u školu dezinficirati ruke. To jest, pri ulasku u školu domar ili čistačica nam našpricaju ruke dezinficijensom. Prvi tjedan školski satovi trajali su po 45 minuta, kao i godinama prije korone. Nakon prvog tjedna to se promijenilo, te su satovi trajali i još traju 40 minuta. Što se odmora tiče vraćeno je na staro (dva odmora od 10 minuta i ostali od 5). Učenicima je puno draže da satovi traju kraće, tako da se mi na to ne žalimo.

No, ipak nekim profesorima to nije pogodno jer im ponekad fali baš tih 5 minuta da nešto bitno objasne. Na kraju nas malo zadrže pod odmorom ili se ubrzaju. Osim toga, promjena u trajanju sati nam odgovara.

Što se tiče mjera za zaštitu, sve je dosta slično kao i prije. Moraju se nositi maske, dezinficirati ruke i nema premještanja u klupama. Ove godine su mjere malo popustile. Primjerice prije nije bilo miješanja razreda, a sada smo svi učionica do učionice te se većinom družimo. Neki nam profesori to ne dopuštaju, ali većinu to ne sprječava. Također, pod satom tjelesnog smo svi u dvorani bez maske pa nam dođe kao da ih nikako ne nosimo, ali ipak nema drugog načina.

Dio učenika i profesora je još uvijek protiv svih mjera, te neki nisu ni uvjereni da je korona problem, čak nakon svih događaja tijekom pandemije. Oni koji su protiv mjera ih se ne pridržavaju, sve dok im netko ne kaže da moraju.

Eto, u mom razredu ima par učenika koji se jednostavno ne mogu pomiriti s činjenicom da se u svijetu događa nešto opasno. Nikada ne nose masku, ili ju nose, ali nepravilno što je isto kao da ju ne nose. Ponašaju se kao da ne predstavljaju moguću opasnost za druge. Učenici istih razreda su, zapravo, jedan drugome najveća prijetnja. Djeca se koronom najčešće zaraze u školi. Preko djeteta korona može prijeći na ostale članove obitelji te može doći do velikih zdravstvenih problema. Neki ipak to ne mogu razumjeti. Na sreću drugih, većina profesora je jako stroga u vezi poštovanja zaštitnih mjera te ih opominju svaki put kad ih ne poštuju.

Moj razred je u školi najbolji jer smo mi za sada jedini razred koji nikako nije morao ići u samoizolaciju, te nitko od učenika nije imao koronu. Suprotno od nas ove godine su ostala tri osma razreda išla u samoizolaciju bar jednom. Za to vrijeme im je škola bila online pa su kompletno gradivo obradili na taj način. Prijatelji koje imam u tim razredima su mi rekli da im nije bilo loše. Ipak, bili su doma i lagano obrađivali gradivo, dok smo mi morali ići i biti u školi cijelo vrijeme. Loše im je bilo to što nisu mogli pisati ispite u samoizolaciji te su im se nakupili kad su došli u školu. Općenito, online nastave za cijelu školu nije bilo, osim za praznike kada se u četvrtak i petak nastava održala online. Mnogim učenicima je želja da se online nastava nastavi i ove godine, dok je nekima drago da to nije slučaj. Meni je svejedno, no mnogima nije. Neki se bolje koncentriraju i rade online, dok drugi jednostavno nemaju uvjete da budu online. Kad smo bili online sve smo se manje i manje družili.

Sada se u školi normalno družimo i pričamo, izvan škole se također ponekada nalazimo. Kada se nalazimo, nastojimo biti vani jer je to pogodnije s obzirom na okolnosti. Kada netko ima rođendan, to više nije slavlje kod kuće ili u kinu, sad je to odlazak u grad ili McDonald’s. Na rođendanima nije puno djece, već samo par najbližih prijatelja. Meni je rođendan u 6 mjesecu te se nadam da će se situacija malo poboljšati do tada. Za sada situacija pandemije nije ozbiljna u školi, ali postoji mogućnost da se to pogorša.

Mislim da je širenje korone u školama nekako neizbježno. Iako postoje i mjere da se ne smijemo premještati iz klupa u druge klupe, no to ne pomaže. Za odmorom se svi iz razreda druže jedni s drugima, te sa drugim učencima iz ostalih razreda. Nažalost to je i najveći problem jer tako se najbolje širi korona. No tome ipak nema pomoći jer učenici moraju naći neku zabavu dok su u školi. Ovo nam je druga godina uz pandemiju, svi se nadamo da će uskoro biti gotovo. No, dok traje moramo poštovati mjere kako bi zdravima održali sebe, ali i naše bližnje. Osobno mislim da neke mjere nemaju smisla te da bi se drugačije trebalo postupiti, ali znam da ljudi pokušavaju zaustavit širenje korone kako god mogu. Također znam da je teško udovoljiti svima i uzeti u obzir sve okolnosti. Ali, i ovo će proći.