Ovaj potres bio je neočekivan i strašna nesreća za veliki broj ljudi. Vrijeme u koje se dogodio potres trebalo je biti vrijeme veselja i slavlja zbog praznika, Božića i Nove godine, no ovaj potres ugušio je svo veselje. Potom najviše za ljude koji su izgubili nešto.

Ovogodišnji Božić, i bez potresa, nije mogao biti kao prethodni, nismo mu se mogli veseliti niti družiti kao ranijih godina. Ove godine ljudi su jednostavno prošli kroz mnoge teške stvari, uz to zbog korone nismo mogli puno izlaziti. Ponekad se zapitaš kome te Božićne lampice svijetle.

Ove godine nam je za blagdane trebala svijetlost uz svu tamu, ali nažalost dogodio se potres. Potres je prouzročio ljudska stradavanja i velike štete.

Mnogi objekti su pretrpjeli oštećenja te u njima nije moguć daljnji boravak, a ono što je najgore smrtno je stradalo 7 osoba te je dvadesetak ozlijeđeno, ljudi su izgubili domove i voljne osobe.

No, u ovakvoj nesreći naš narod se pokazao jak i suosjećan. Fasciniralo me kako su dobri ljudi iz cijele Hrvatske reagirali i kako su otvorili svoja srca za unesrećene.

Društvene mreže prepune su objava u kojima se nudi konkretna pomoć u vidu smještaja obitelji ili prijevoza unesrećenih do privremenog smještaja.

Ljudi su u pomoć dolazili, ne samo iz blizine, nego iz svakakvih drugih krajeva Hrvatske. Okupljali su se i donosili sve potrepštine. Upravo tada se pokazalo kojim ljudima je stalo i koji su spremni pomoći svome narodu. Ljudi su zaista pokazali suosjećanje, pružanje pomoći i bili su spremni na sve u njihovoj mogućnosti. Oni zaslužuju sve dobro u životu.

Osim materijalne štete i ljudskih žrtva, potres je na svačiju dušu drugačije utjecao. Mnogi ljudi zbog potresa imaju traume.

U njihovim riječima i dalje se vidi prisutan veliki strah od potresa, kao i posljedice šoka koji je nastupio tijekom potresa.

Neki spavaju na kauču dnevne sobe, obučeni u trenirku i tenisice. Neki od straha ne spavaju cijelu noć i čekaju jutro. Ima puno onih kojima odzvanja zvuk potresa u glavi ili stalno vrte u glavi trenutke kad je zatreslo… 

Nekima je uzburkalo stare šokove i strahove.

Neki su bili sami kod kuće i boje se sada još i više – i potresa i samoće.

Iznad svega, neki su stradali u potresu, a nekima je značajno porušen njihov dom. Svi su ovi ljudi doživjeli veliki šok. Razorni potres je prirodna katastrofa koja ostavlja jednu od najtežih trauma koje se mogu dogoditi čovjeku. Razlog tome je nepredvidivost potresa te činjenica da se na potres ne možemo pripremiti.

Ovaj potres je izazvao jake emocionalne reakcije te se svi osjećamo iscrpljeno. Važno je da ljude kojima pomažemo ne stavimo u potpuno bespomoćni položaj odnosno da ih pitamo kako im uopće možemo pomoći te da se ne ljutimo ako pomoć nije primljena onako kako bi željeli jer je puno lakše pomagati nego primati pomoć.

Ne mogu ni zamisliti kako je ljudima koji su izgubili nekoga ili nešto, te se nadam da će im ova godina biti bolja. Mnogi kažu da se prošle godine ne treba ni sjećati, ali ja se ne slažem s time. Istina, mnogi ljudi su izgubili voljene, bili zaraženi smrtnom bolešću, preživjeli potres, ali upravo ovakve nesreće se trebamo sjećati jer moramo postati jači. Svijet nije stalno sretan i ‘pun šljokica’, stalno se događaju nepogode, ali kada se dogode moramo se dići i biti snažni i za sebe i druge.

Ne smijemo zaboraviti sve čemu nas je naučila 2020. Moglo bi se reći da nas je 2020. podsjetila na prave životne vrijednosti – obitelj, zajedništvo i požrtvovnost – a pokazala nam je i koliko je bitno zadržati pozitivu i pomagati drugima te koliko se važno brinuti o svome zdravlju. Podsjetila nas je i na one istinske heroje u našem društvu. 

Sasvim je normalno ako netko želi zaboraviti 2020. godinu i sve nesreće koje je donijela, iako je to, zapravo, nemoguće. I kolikogod željeli, istina je da 2020. nećemo zaboraviti.

A sada na početku nove 2021. godine najbitnije je da smo uz svoje voljene i pomažemo potrebitima.