Ljeto mi je najljepše i najdraže godišnje doba. Konačno dolaze dugo očekivani praznici i odmor, možete reći zbogom školi i domaćoj zadaći te napokon posvetiti malo vremena sebi i svojim interesima. Ove godine, kao i svake, za ljetne praznike posjetila sam baku i djeda, u Imotskom. Ovdje ostajem tijekom skoro cijelih ljetnih praznika.

Početak ljetnih praznika ipak sam provela u Zagrebu te mi nije bilo posebno zanimljivo. Uzbuđeno sam iščekivala kada ćemo otići u Imotski. U Imotski idem svakog ljeta i nikad mi ne dosadi. Ovdje imam puno rođaka i rodica koji su  mojih godina. Stoga se jako dobro zabavimo. Znam puno ljudi koji nažalost nisu te sreće te imaju rođake i rodice različitih godina, prestari ili premladi da se druže s njima. Iznenađujuće, ali mnogo ljudi ne zna gdje se Imotski nalazi i kakve ljepote ima.

 U unutrašnjost grada su mnoge kamene kuće i strme uske ulice s kamenitim stepenicama. Napoznatije je Modro jezero. Smatra se jednim od najljepših krških jezera u Hrvatskoj.

U Modrom jezeru može se kupati, a po ljeti jezero zna čak i presušiti, pa se na dnu igra nogomet. Iznad Modrog jezera nalazi se tvrđava Topana iz 10. stoljeća, koja je bila naseljena sve do 19. stoljeća.

Sve se može obići u jednom danu, što ja obožavam. Svake godine s obitelji idem do Modrog jezera, ali sam ove godine po prvi put bila kod tvrđave Topane. Bila sam s dvije rodice. One su dobro upoznate s njom pa su mi pokazale i ispričale sve što se može vidjeti i znati.

Užitak ljetnih večeri

Također, sjediti na trgu u kafiću po mraku i ljetnom zraku, dok lampice svijetle ispod tamnog neba, jedan je od najopuštenijih ugođaja ikad. To je osjećaj ljeta, bez ikakvog rada ili pomisli da se za par mjeseci opet moram vratiti u školu. Prošle godine nije bilo mnogo manifestacija jer se sve otkazalo zbog korone. No ove godine bilo je par zanimljivih događaja. Moja dva rođaka, dvije rodice i ja smo išli na okupljanje nekih auta.

Nitko od nas ne zna puno o autima, ali mi smo išli samo radi zabave. Bilo je puno ljudi, ali i puno, puno auta. Čini mi se da nismo bili jedini koji nisu znali mnogo o autima, abilo nas je različitih godina i mladih i starih, ali i puno djece… Pjevalo se, pilo i jelo te su se svi dobro proveli. Zatim smo nas osam (sestra, dvije rodice, 4 rođaka i ja) 26. srpnja išli na misu za svetu Anu.

Do crkve smo išli pješke i trebalo nam je sat i 40 minuta (jer smo spori i imali smo puno stanki). Misa je bila u 6 ujutro i ja iznenađujuće nisam bila uopće umorna. Kad smo se vratili svi (osim mene) su zaspali čim su vidjeli krevet. Kasnije istog tog dana smo oko 20 sati išli na dernek. Tamo je također bilo puno ljudi i sva mjesta za sjedenje bila su popunjena. Bilo je glasno, ali svi su bili sretni i veseli. Većina stvari za kupnju bila je namijenjena djeci, ali kupila sam jednu lijepu tirkiznu narukvicu s križićem. Kad nam je dosadno moja sestra, rodica i ja često znamo otići do Vrljike, pješke ili rolama. Vrljika je vrlo duga i vrlo, vrlo hladna.

Danju je vidljivo kako je lijepa i čista. U njoj se može i kupati, ali nije to za one sa slabim srcem, ne bih se čudila da neko doživi šok zbog nagle promijene temperature. Osim te rijeke postoje i jezera za ribolov. Ove sam godine prvi puta pokušala loviti ribu, i mogu reći da mi nije bilo baš jednostavno kao što sam očekivala. Ulovljenu ribu pustila sam natrag u vodu. Srećom ljeto još nije gotovo i imamo još oko mjesec dana praznika.

Tijekom kolovoza se najviše veselim Velikoj Gospi i, ako voda bude dovoljno visoka, veslanju na Vrljici. Na Veliku Gospu kao i za svetu Anu idemo pješke u crkvu i kasnije na dernek, ali također se skupi cijela obitelj i zajedno ručamo i zabavljamo se. Nakon kolovoza se u rujnu vraćamo u školu.

Kad ćemo se vratiti na ono prije korone

Osmi sam razred, što znači da za godinu dana moram upisati neku srednju, kao i svi osmaši. Stoga s vršnjacima često razgovaram o srednjim školama. Neki znaju što žele upisati, dok neki nisu sigurni. Osobno nemam pojma što ću upisati, ali ne mislim previše o tome jer ipak imam još cijelu godinu. Pokušavam uživati u ljetu i odmoru dok još mogu. Vezano uz školu pitamo se hoće li se neke mjere vezane uz koronu promijeniti ili ostaje kao prošle školske godine.

Najčešće pitanje je hoće li se još nositi maske i hoćemo li biti u jednom razredu (sjedeći razred) ili ćemo kao prijašnjih godina (prije korone) hodati do posebnih učionica. Prema onome što sam čula većina se nada da će se vratiti na staro i da ćemo moći hodati po školi jer nam to svima malo fali. Dok smo samo u jednom razredu ne viđamo nikog iz drugih razreda, što nam nije drago.

Prema mom iskustvu izreka: „Sve dobro, sve čarobno zbiva se od lipnja do kolovoza.“ – vrlo je istinita. Smatram da nam treba više dana ljetnih praznika, a manje dana škole, ali što se mora, mora se. Jedino se nadam da će ova školska godina biti lakša i mirnija od prošle. [ Fotografija: Yacht Rent from Croatia – modro jezero Croatia, CC BY 2.0, httpscommons.wikimedia.orgwindex.phpcurid=81974343 ]