Trenutno sam 7. razred osnovne škole. Stoga se bliži vrijeme kad ćemo ja i moji vršnjaci morati birati u koju srednju školu želimo. Za neke je to lakše jer znaju točno što žele, a neki ne znaju što hoće ili još nisu ni počeli razmišljati o tome.

Moji prijatelji i ja često dođemo na temu srednje škole i što želimo upisati. Tijekom godina kod nekih su se mišljenja i želje jako promijenile, no kod nekih nisu uopće. Prije nisam često razmišljala o budućnosti i što bih htjela postati jer mi se činilo kao da do toga ima puno vremena. Sada mi se čini da to vrijeme putuje jako brzo.

Za malo više od godine dana morat ću upisivati srednju. Kako sam ja osoba koja sve mora znati unaprijed, a ne u zadnji čas, često se pitam  što ja zapravo želim raditi. Sedmi razred mi je na neki način pomogao u tome jer smo dobili tri nova predmeta (kemiju, biologiju, fiziku), koja su meni među najdražima.

Ne samo da su meni pomogli novi predmeti nego su pomogli i mojim prijateljima. Upravo zato što ovi predmeti nisu slični drugima, ali su usko povezani primjerice s matematikom ili prirodom i društvom.

Ne znam što bi točno u budućnosti željela raditi, čime se baviti, ali trenutno me jako zanima posao liječnika i kirurga ili nečeg drugog povezanog s medicinom. Stoga bih voljela upisati medicinsku školu.

Iako mi se mišljenje možda promijeni, ipak mi se čini da ću svakako upisati srednju školu vezanu uz kemiju, biologiju, fiziku i engleski.

Jednog dana bih htjela otići negdje u inozemstvo na školovanje. Negdje gdje se priča engleski jezik, jer ga volim, a i dobro mi ide. To bih željela jer se čini zanimljivo, mnogo toga bi naučila a imala bi novo, drugačije iskustvo. Moji prijatelji razmišljaju drugačije. Njih  zanimaju neke druge stvari i imamo različite sklonosti prema potencijalnim zanimanjima.

Kada s njima pričam o srednjoj školi većina ih samo zna da bi upisali školu vezanu uz određene predmete, kao što sam ja već napisala.

Prijateljica ima starijeg brata i on joj često govori koje su škole dobre za predmete koji nju zanimaju. I njezin tata zna isto vrlo puno o školama. Ona mi je u više navrata rekla da bi htjela upisati nešto s matematikom i kemijom, ali nije sigurna što točno. Nije sigurna zato što još uvijek ne zna u koje škole će moći upasti.

Druga moja prijateljica je potpuna suprotnost od mene. Nju jako zanima umjetnost. Predivno crta i vrlo je kreativna. Nisu joj zanimljivi ostali predmeti. Ona zato želi upisati neku školu u kojoj, na neki način, može ostvariti taj svoj potencijal. Tijekom godina htjela je biti dizajnerica interijera ili nešto vezano uz kozmetiku. Mislim da bi bila odlična u tome. Ona je vrlo vezana uz Hrvatsku i mislim da će tu ostati. Ipak, cijelo djetinjstvo je provela ovdje i ne bi mogla, kaže, tako brzo otići, za razliku od mene.

Često se pitamo je li nam prerano razmišljati o budućem zanimanju, zemlji u koju želimo otići ili ostati ovdje….

Ja mislim da nije prerano jer, ipak, srednja škola bitno utječe na ostatak našeg života. Neki govore da je prerano već sada baviti se time gdje ćemo u srednju i da za to još ima vremena, što je istina, na neki način. Oni koji ne znaju što žele kažu da će upisati gimnaziju koja im najviše odgovara i za koju budu imali potrebne uvjete, odnosno u koju će se, s obzirom na svoje ocjene i uspjeh, sigurno moći upisati.

Informacije o školama većina mojih vršnjaka dobiva od roditelja i starije braće i sestra, a neki i preko interneta.

Moj razrednik (profesor matematike) je rekao da će nam on svakako pomoći ukoliko se budemo premišljali ili budemo nesigurni u koju srednju školu se upisati. Rekao je da ima puno prijatelja različitih zanimanja te da će se i kod njih raspitati koje su škole dobre i perspektivne. Ja jedva čekam da krenem u  srednju školu i veselim se novim iskustvima koja će doći sa srednjoškolskim životom.