Svaka država i nacija smatra da su nacionalni parkovi parkovi prirode najvažniji dijelovi njihovih prostora. Nacionalni se park definira kao zaštićeni prostor posebne ljepote i dobre prirodne očuvanosti u kojem obitavaju biljke i životinje, gdje su ljudski utjecaji ograničeni. Ističe se svojim jedinstvenim biljnim i životinjskim svijetom i prirodnim rijetkostima.

Park prirode je prostorno prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne ili nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.

Nacionalni parkovi i parkovi prirode u RH

Razmotrimo kako je to regulirano u RH i koje nacionalne parkove i parkove prirode imamo.

U Zakonu o zaštiti prirode u članku 11. piše da je nacionalni park … prostorno, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju prirodnih vrijednosti.

U Hrvatskoj imamo 8 nacionalnih parkova: Brijuni, Kornati, Krka, Mljet, Paklenica, Plitvička jezera, Risnjak i Sjeverni Velebit.

Imamo 11 parkova prirode: Biokovo, Velebit, Kopački rit, Lonjsko polje, Medvednica, Papuk, Telašćica, Vransko jezero, Učka, Žumberak i Lastovsko otočje.

Jesmo li svijesni ljepote naših parkova?

Jedne sam godine u travnju bio na jugu Japana. Domaćin me poveo na izlet u njihov nacionalni park u blizini Kumamota u kojem se nalazi aktivni vulkan. Na vrhu još živog vulkana zatekli smo veliki broj posjetitelja. Mene su iznenadile i oduševile mnogobrojne skupine učenika koje su se razlikovale svojim školskim uniformama. Skupine su bile od najmanjeg školskog uzrasta do studenata. Za njih mi je domaćin objasnio da svi japanski učenici obvezni u svojem školovanju posjetiti sve njihove nacionalne parkove i o tome napisati eseje. Na taj način izravno upoznaju domovinu i država ih kroz školski sustav odgaja što imaju vrijedno i što i kako to treba čuvati.

Razmotrimo kako to izgleda u Hrvatskoj.

Početno čitatelju predlažem sljedeće anketiranje i samog sebe i osoba iz bliže i/ili daljnje okoline.

Evo prijedloga pitanja i procjena:

■  Znate li koliko Hrvatska ima nacionalnih parkova i znadete li ih nabrojiti?

■  Znate li koliko Hrvatska ima parkova prirode i znadete li ih nabrojiti?

■  Jeste li ikada posjetili neki/neke/sve naše nacionalne parkove?

■  Kada ste u školi (u kojem razredu) učili o našim nacionalnim parkovima?

■  U kojem ste predmetu, ako jeste, učili o našim nacionalnim parkovima?

■  Znate li kada to danas naši učenici uče?

■  Procijenite koliki postotak hrvatskih učenika „službeno“ (u organizaciji škole) posjećuje 1, 2, 3 itd. naših nacionalnih parkova.

■  Koliki je postotak osoba iz Vašeg anketiranja koji znaju nabrojiti sve naše parkove?

■  Koliki je postotak osoba koje ste anketirali, a koji su posjetili sve naše nacionalne parkove u svojem životu?

PITANJE ZA MILIJUN EURA: Ima li u Vašoj okolini barem jedna osoba koja je posjetila u svojem školovanju i izravno upoznala sve naše nacionalne parkove?

Razmotrite rezultate ankete kako biste dobili „uvid“ o razini problema o kojem pišem.

Moje znanje i dugogodišnje školsko iskustvo ukazuje da je naša država zanemarila ovaj, jedan od najvažnijih, odgojnih aspekata i sustavne izgradnje svijesti o tome što imamo i kolika je to nacionalna vrijednost.

Ministarstvo obrazovanja, ali niti jedna do sada plasirana priča o reformi obrazovanja i školstva, nije postavilo školama obvezu sustavnog upoznavanja svih naših nacionalnih parkova. Sporadično i na inicijativu pojedine škole (odnosno učenici) posjete jedan-dva nacionalna parka. I to je sve!

Upoznaj domovinu da bi je više volio parola je kojoj treba posvetiti dužnu i veliku pozornost te je realizirati. Dosadašnje ponašanje onih koji je trebaju ostvariti razotkriva svu tugu i jad ove parole jer iza nje stoji neupoznavanje i posljedično tome nastojanje da djeca (i kasnije kao odrasle osobe) ne mogu voljeti ono što nisu upoznali i prihvatili kao vrijednost.

Učenici u svijetu uče o nacionalnim vrijednostima

Svi u svijetu u svojim školskim sustavima posvećuju veliku pozornost svojim nacionalnim i prirode parkovima. Uče svoju djecu koje i kakve su to nacionalne vrijednosti njihovi parkovi. I sustavno odvode djecu da ih izravno dožive i čuvaju za sljedeće generacije.

Hrvatski školski sustav to ne čini (možda sporadično, ali sigurno ne dovoljno i učinkovito), tj. neučinkovit je.

Ovakva školska politika poručuje javnosti da naši parkovi nisu baš važni, niti vrijedni.

Stari Latini su znali reći za ovakva ponašanja „Sapienti sat!“ („Pametnome dosta!“).

Reforma školstva koja nije otkrila i postavila znanje o parkovima i upoznavanje nacionalnih parkova kao jedan od glavnih domoljubnih i nacionalnih ciljeva nije ni reforma, nije ni domoljubna, niti od nacionalnog interesa.

Lako je zaključiti u čijem je interesu da nam djeca ne upoznaju domovinu!  I zašto to čine!

Ovo može promijeniti samo nova i sveobuhvatno promišljena reforma školstva prijedlog koje će ponuditi javnosti za raspravu pravi stučnjaci, a ne  samoproglašeni. Javnost, političari, sindikati i ostali čimbenici, bez fige u džepu, trebaju se uključiti u traženje konsenzusa i  najboljeg modela hrvatskog školstva.

Moja je baka znala mi reći kad sam bio u djetinjstvu nestrpljiv u nekim aktivnostima: dijete moje, ako dovoljno dugo budeš živio sve ćeš doživjeti!

PITANJE ZA DRUGI MILIJUN EURA: Hoće li netko od čitatelja dovoljno dugo živjeti tako da doživi početak prave reforme hrvatskog školstva?