Zimski praznici su ono što se čekalo od početka ove školske godine. Za Božić dobivalo se puno poklona i jelo puno kolača. Mnogi su putovali u druge države na skijanje, a neki u posjet obitelji. Nažalost krajem prošle godine nije pao snijeg no neki su si to nadoknadili putovanjem.

Ja sam pročitala raznorazne knjige i pogledala željene filmove. Uspjela sam i sa sestrom i prijateljicom otići na klizanje. Međutim, svim dobrim stvarima brzo dođe kraj. Zimski praznici došli su do kraja. Vratili smo se u školske klupe. Učenici se vraćaju u klupe. Prvi dan drugog polugodišta svi smo se opet vidjeli nakon dva tjedna, ja i nakon nešto duže vremene jer sam bila u samoizolaciji. Jedino dobro prvog dana je upravo to, ponovno viđanje prijatelja, no ostalo nije toliko meni drago.

Primijetila sam da nisam jedina koja nije sretna s početkom škole. Koliko god su se svi pozdravljali i pričali, čim bi sat i učenje počelo nitko nije imao volje.

Kad god bi se okrenula i bacila pogled na razred nisam vidjela nikog tko je zapravo htio biti u toj učionici i slušati što profesori govore. No dobar početak je pola posla.

Trebaju nam što bolje ocjene

Stoga se, pogotovo mi osmaši, moramo potruditi jer ćemo u rujnu ove godine biti na skroz drugom mjestu. Hoćemo li biti zadovoljni školom u koju smo upisali ovisi o našem trudu sada i prijašnjih godina. Nikome, uglavnom, nije drago da smo u školi, ali ovo nam je zadnja godina, zadnje polugodište, u ovoj školi sa kolegama iz razreda. Vrijeme iskorištavamo koliko se može.

Naime, naš razrednik nas je premjestio u klupama, što znači da više ne sjedimo kako želimo već kako moramo. Istina je da smo to zaslužili jer smo dosta glasni, ali nikome nije drago premještanje, jer nam to smanjuje zajedničko vrijeme s učenicima sa kojima se inače družimo, s kojima smo dobri. Imamo nade da će nam vratit stari poredak sjedenja nakon idućih praznika. Naravno svi iščekuju iduće praznike, a ovi su tek završili.

Početkom ovog polugodišta neki nadoknađuju propušteno, a neki se odmaraju dok škola ne počne malo ozbiljnije. Nakon svakih praznika, ipak nam treba par dana privikavanja na naporan rad – učenje.

Olakšavajuće je to što još nisu krenuli ispiti a znamo da profesori jedva čekaju da nas zarobe s njima. Ipak moramo se truditi i obaviti sve što se mora. Što se mora, mora se. Mnogo od nas je razmišljanje o srednjoj školi odgađalo do zadnjih trenutaka. A  ove godine krećemo u srednju i silom prilika postajemo sve svjesniji da moramo donijeti odluku.

Zabrinuti smo

Mnogi su zabrinuti da neće imati dovoljno bodova, te se sve više i bolje usredotočuju na ocjene i prilike za dodatne bodove. Neki znaju što žele i samouvjereni su u to da će upasti u željenu školu. Također, učenici se raspituju o školama i traže savjete od prijatelja, roditelja, profesora, bilo koga tko im može pomoći. Kada međusobno razgovaramo i komentiramo škole primjećujem da neki znaju što bi htjeli, neki se nadaju da će ih zapast da u srednju školu idu s prijateljima iz osnovne škole, a drugi jedva čekaju da dobiju novi razred.

Većina zna da ljudi često izgube kontakt sa prijateljima iz osnovne, ukoliko s njima ne idu u srednju, jer se jednostavno više ne viđaju često. Polaskom u srednju školu dobit ćemo mnoge nove obaveze pa neki možda neće naći dovoljno vremena za druženje izvan škole. Osim razgovora i promišljanja, dio mojih kolega posjećuje škole koje bi htjeli upisati, gledaju koliko im vremenski treba do određene škole, kako škola izgleda, što pruža.

Svatko se na svoj način sprema za upise. Nadam se da ćemo se ja i svi ostali upasti u željene škole.

Nažalost ne mogu svi upasti tamo gdje bi najviše željeli, ali, mislim da zbog toga ne bi trebali biti potišteni jer mogu naći i neku drugu dobru opciju. Uostalom, Zagreb je velik grad s puno škola, sigurna sam da će svi naći odgovarajuće rješenje. U svakom slučaju upisi u srednju su dosta stresni no jednom kada to prođe osjetit ćemo veliko olakšanje (ako izostavimo puno učenja u srednjoj). Svima koji su pred srednju želim puno uspjeha i sreće. Imam puno očekivanja i predviđanja kako će mi biti u srednjoj te se nadam da će to biti zanimljivo novo iskustvo. Trenutno se ne mogu zamisliti na kraju ove školske godine, a kamo li na početku iduće.