Prošli tjedan započela je još jedna školska godina. Meni je ova i zadnja godina u osnovnoj školi. Sad kad gledam unazad vrijeme je baš brzo prošlo. S početkom korone puno stvari se promijenilo, ali sada smo se svi nekako navikli na sve uvedene mjere i promjene u svakidašnjem životu.

Od samog početka korone i uvođenja mjera u škole, dosta se toga promijenilo. Ove godine svi učenici normalno ulaze samo na glavni ulaz, dok su prije bili otvoreni i sporedni ulazi za određene razrede kako bi bilo što manjeg miješanja djece.

Pri ulasku u školu svi moramo imati masku, zatim nam domar našprica ruke dezinfekcijskim sredstvom i nastavimo do svlačionica. Kod mene u školi svaki razred ima svoju svlačionicu da  obuče papuče i ostavi jaknu.

Mi te svlačionice zovemo „kavezi“ jer nas malo podsjećaju na kaveze. Oni nisu veliki, no služe svrsi. Ulazak u školu uvijek je najriskantniji što se tiče korone jer smo svi dosta zgurani na glavnim vratima koja su dosta uska. I dio sa svlačionicama je uvijek u gužvi.

Kao i prošle godine imamo takozvane „sjedeće učionice“, što znači da učenici ne idu do različitih učionica za svaki predmet već profesori dolaze do jedne, naše, učionice. Iznimke su kada idemo u dvoranu za tjelesni i u učionice za informatiku i tehnički.

Meni je sobno svejedno idemo li mi do učionica ili profesori dolaze. Moji vršnjaci i ja smo iskusili oboje. Naime u 5. i dijelom 6. razreda mi smo išli do učionica, a sada samo stojimo u jednoj. Zato mi je svejedno, no npr. moja sestra je 6. razred i postoji mogućnost da to hodanje od razreda do razreda nikad neće iskusiti u osnovnoj školi. Nije to velika stvar, ali nakon 4. razreda većina učenika se veseli tome, jer je to nešto novo i drugačije. Znam iz iskustva.

Malo novog, malo starog

Što se tiče mjera o distanci između učenika došlo je do popuštanja. Prije se drugi razredi nisu mogli miješat, to je bilo nekako strogo zabranjeno, no sada se smijemo miješat ali ne previše. Na primjer nije poželjno da ulazimo u tuđe razrede, ali se na hodniku možemo pozdravit i malo popričat. Uz to, početkom korone su grupni radovi bili zabranjeni, no sada su mnogi profesori najavili da će tijekom godine ipak biti omogućeni i da ćemo i tako usvajati nova gradiva i znanja.

Tome smo se svi razveselili  jer su grupni radovi uvijek zanimljivi. Maske se moraju nositi pravilno, užina se donosi u razred (prije korone bi svi razredi išli u blagovaonicu), poželjno je da se ruke dezinficiraju povremeno, nažalost, od prošle godine, smo promijenili učionicu i u ovoj nemamo labavo pa ruke moramo ići prat u wc, a tamo je iz tog razloga često gužva. Kada bi, prije, netko iz razreda dobio koronu cijeli bi razred morao ići u samoizolaciju, a sada je po novome da samo oni učenici koji su na udaljenosti od dva metra od zaraženog idu u samoizolaciju.

Meni je osobno to nepromišljeno i iskreno bezvrijedno. Učenici se pod odmorima dižu iz klupa i hodaju po razredu te su u doticaju sa svima, tako da im to nema smisla jer nisu izloženi samo oni u dva metra nego svi. Što se tiče predmeta i trajanja školskog sata, imamo blok satove kao i prošle godine što je meni super jer moram nositi manje knjiga i učiti manje za jedan dan.

Prvi tjedan škole sati su trajali po 45 minuta te smo imali dva odmora od 10 minuta, to se promijenilo za drugi tjedan i nadalje.

Sada nam sat traje 40 minuta, a kao i prije dva odmora 10 minuta, a ostali 5 minuta. Naravno, to je nama, svim učenicima bilo drago.

Vratilo se zvono

Ove školske godine ponovno su vratili zvono. Naime prošle godine ga nije bilo i to je bilo malo nezgodno za sve. No sada zvono označava početak i kraj svakog sata. Prošla su samo dva tjedna od početka nove školske godine, ali prema onome što sam čula i znam svima je drago što su neke mjere popustile i što je malo normalnije.

Neki još uvijek imaju problem s nošenjem maski, te su čak neki profesori nekako odustali od toga. Iskreno meni je to vrlo glupo jer smatram da bi se svi trebali držati mjera kako bi mogli završit s koronom i vratit se na normalno. Također, ne razumijem kako je nekome toliko teško nositi masku.

Naravno razumijem one koji je ne mogu nositi zbog bolesti, ali ostali se nemaju na šta žalit. Ako „ne mogu disat“ neka malo spuste masku i opat je stave. Nije teško. Također mi smeta što neki profesori i općenito djelatnici škola i sl. traže od djece da nose maske, a oni sami ih ne nose ili ih nose nepravilno.

Nije pošteno da od drugih traže ono što oni sami nisu spremni napraviti.  Na kraju dana svi izlaze iz učionica i idu do svlačionica što opet stvara gužvu. U smjeni, kod svlačionica su svi 6. i 8. razredi. Najbolji dan je kada razred ima manje sati od ostalih pa su jedini kod svlačionica, bez gužve. Ispred škole ponekad bude puno djece, ali većina ipak odmah ode doma ili u park.

Nažalost korana je potrajala ovoliko dugo, i još se borimo sa slučajevima zaraze. No, moramo se prilagoditi svim promjenama i mjerama koje služe svoj svrsi.