Za koronu smo prvi put čuli u 2019. godini i nitko nije ni slutio da će nam ovako promijeniti život. Srećom karantenu smo prošli, nadam se da takve više neće biti, a i sada se više zna o samom virusu.

Do sada smo se već i navikli na svakakva ograničenja i promjene no to ne mijenja naše mišljenje – svi želimo da se sve vrati u nekakvu normalu. Onakvu kakvu smo imali prije covida.

Svugdje gdje idemo moramo nositi maske i ne možemo se družiti u velikim grupama. Prije smo se moje prijateljice i ja često posjećivale doma poslije škole, igrale igre, pa čak radile i zadaće.

Sada je to vrlo rijetko, ako imamo neke zadaće, prezentacije svatko doma napravi svoj dio i to je to, nema nikakvih posjeta, zajedničkog rada a ni igre.

Od kad je počela korona kod mene doma su mi prijateljice bile možda 3 – 4 puta, a nekada je to bilo po četiri  puta mjesečno.

Također, bilo je često da poslije škole ili prije škole, ovisno kada je, ostanemo u knjižnici. Tamo bi pisali zadaće, družile se, rješavale kvizove i bilo bi nešto čemu bi se stvarno radovali.

To sada nažalost nikako nije moguće jer u knjižnicu ne može ući više od nekoliko osoba, a kamo li ostati u njoj. A mi najviše volimo raditi zajedno bilo u školi, bilo izvan škole. Na žalost u razredu više  nema nikakvih grupnih zadataka, ma jedva radimo i u parovima.

Na našu radost, prije nekoliko dana, to se malo promijenilo.    

Naša profesorica biologije i kemije, dala nam je iz oba predmeta radove u grupama. U tom trenutku nismo mogli biti sretniji, odjednom se razred razbudio i svi su bili zadovoljni. Nije nam ni bilo bitno da nismo u grupi s kime smo htjeli, bilo nam je samo važno da radimo nešto zajedno, a manje nas je zanimalo s kim.

Očekivano, grupni rad je prošao relativno dobro, neki nisu bili baš zadovoljni svojom grupom, ali ja jesam. Bilo je vrlo zanimljivo i zabavno za promjenu. Podsjetilo nas je na nekadašnji rad i učenje.

No, velikih proslava ni dalje nema.

Imam nekoliko  prijateljica koje ubrzo slave rođendane, pa je često pitanje kako će slavlje organizirati. Prošle godine tijekom karantene niti jedna od njih nije slavila rođendan na pravi način. Zbog toga su bile  tužne jer se ipak veselimo svom rođendanu, slavlju, poklonima i prijateljima.

Ove godine kako se ne bi ponovila prošlogodišnja katastrofa, ali uz obvezu da se pripazi i na ograničenja,  planiraju na rođendansku proslavu pozvati  samo nekoliko prijateljica. Tako da će nas na tim zabavama biti manje od 10. Planirale su da idemo negdje van, na zrak, primjerice Jarun koji nam je najbliže. Vani, na zraku je manja mogućnost zaraze ili doticaja s ljudima, nego što bi bilo u kinu i slično, jer i to je isto bila opcija. Iskreno se nadam da će uspjeti slaviti rođendan, makar to bilo samo s obitelji.

Također često je i pitanje online škole.

Hoćemo li se vraćati online?

O tome ljudi zaduženi za to moraju dobro promisliti i odlučiti jer koliko god se to činilo kao mala stvar baš i nije. U potpunosti mijenja način rada i funkciju škole.

Što se tiče nas učenika, neki žele u online školu, a neki ne. Oni koji ne žele većinom nemaju svoju sobu ili im nije ugodno obavljati sve od doma, jer ako su oni doma i svi ostali ukućani su.

Učenici koji žele u online školu smatraju da je tako lakše i čini im se da imaju manje posla. U mom razredu samo 2, od 23, učenika ne želi u online školu.

Meni je osobno gotovo svejedno, iako, moram priznati, ipak bih malo više htjela online nastavu. Ova ograničenja mi toliko i ne smetaju, ništa mi se toliko nije promijenilo u životu. Ako nisam u školi, doma sam  i volim biti sama, tako da nisam usamljena i ne osjećam se izoliranoi.

Ograničenja mi ponekad idu na živce, ako zaboravim masku, pa ne mogu ući negdje, ali to se ne događa često  jer sam se sad već navikla da masku imam sa sobom. Uglavnom, nemam puno osjećaja vezanih uz sve to.

No npr. jedna od mojih prijateljica iznimno mrzi sve mjere, istina pridržava ih se, ali ih mrzi. Ona nema svoju sobu, tako da su joj sada većinom svi doma i ništa ne može raditi u miru.

To joj, kako bi i svakome, ponekad vrlo smeta. Ona je  vrlo osjećajna osoba, tako da je često pod stresom zbog današnje situacija. Nadam se da će se sve brzo i zauvijek smiriti. Uskoro dolazi ljeto te se nadam da ću moći normalno živjeti i imati zanimljivo ljeto.