Skoro je kraj prvog polugodišta, a u rujnu sadašnji osmaši idu u srednju. Kako se pripremamo za nadolazeću odluku? Jesmo  li pod stresom?

Pritisak za što boljim ocjenama najveći je na kraju godine, no prisutan je i na kraju prvog polugodišta.

Ove godine ocjene su nam iznimno bitne zbog upisa u željenu srednju školu.

Mnogi do sad nisu bili svjesni da se svaka ocjena od 5. do 8. razreda računa. Da su to najbitnije ocjene. Stoga, sad u osmom razredu svi su se osvijestili i shvatili da se moraju potruditi i dobiti što bolje ocjene kako bi imali dovoljno bodova za srednju.

Nažalost, mnogi učenici nisu u mogućnosti upisati željenu srednju zbog nedovoljno dobrih ocjena. Nedostatak bodova je ponekad tako malen, čak i u stotinkama boda, da bi jedna ocjena više mogla promijeniti cijelu situaciju. Iz tog razloga osmaši se trude dobiti što bolje ocjene, pogotovo sada u prvom polugodištu.

Ispada da učenici veću volju za učenjem imaju na početku školske godine, dok prema kraju, osim na samom kraju, malo popuštaju. Neki bi rekli da prvo polugodište nije bitno, ali zapravo je.

Ocjene prvog polugodišta uvelike utječu na zaključnu ocjenu. Zaključna ocjena iz nastavnog predmeta na kraju godine ne mora proizlaziti iz aritmetičke sredine dobivenih ocjena, osobito ako je učenik pokazao napredak u drugom polugodištu. Zato se osim u prvom, svi moramo iskazati i u drugom polugodištu.

Kako bi si osigurali  dobre ocjene, učenici sve više uče i javljaju se za bilo kakve dodatne radove gdje postoji mogućnost pozitivne ocjene. Svaka moguća prilika za peticom, dobra je prilika. Oni koji iz prve nisu dobili pozitivnu ocjenu, iz bilo kakve provjere znanja, prikupe svu snagu da uspiju i drugi put dobe bolju ocjenu. Zato je ovo vrijeme javljanja za popravke ocjena. Na sreću mene i učenika moje škole, profesori su, većinom, vrlo razumni. Pristojnim dogovorom moguće je dobiti kakav zadatak za bolju ocjenu ili ispravak.

Također vidi se da se trude da nam bar malo olakšaju posao kako bi mogli imati bolje ocjene, a uz to i da nas dobro nauče svoj predmet.

Puno nas podržavaju i daju nam mnoge prilike.

Tome smo im vrlo zahvalni, no znamo da, ako želimo imati dobre ocjene i dovoljno bodova za upis srednje sami moramo poraditi na učenju.

Istina je da smo svi stvarno iscrpljeni ovih dana, a i već osam godina pohađanja istog mjesta može postati dosadno.

Ali, uspjeh ne dolazi sam, već moramo ići prema njemu.

Mnogo puta nam je bilo rečeno da ne učimo za ocjene, već za život. Ipak, u osmom razredu svi iskuse da to nije istina.

Kako bi postigli nešto u životu, moramo imati dobro obrazovanje tj. moramo upisati dobru srednju školu. Kako bi upisali dobru srednju školu moramo imati što bolje ocjene možemo, tako da ipak učimo za ocjene, a ne za život. Većina osmaša može se poistovjetiti s činjenicom da oko devedeset posto onog što u tom trenutku učimo, nakon provjere znanja, zaboravimo. Osim toga vrlo često komentiramo ocjene koje imamo i koje nam trebaju. Svi si računamo prosjeke za svaki predmet, te koje ocjene nam fale da nam bude osigurana potrebna zaključna ocjena.

Znam mnoge učenike koji su si unaprijed izračunali broj bodova koji će imati pa pokušavaju ispuniti standard koji su predvidjeli. Osim dodatnih radova, javljanja za ispravljanje i više učenja, za veći broj bodova učenici se prijavljuju na razna natjecanja. U prvom polugodištu profesori najavljuju nadolazeća natjecanja te pripremaju zainteresirane učenike, a školska razina natjecanja održava se početkom drugog polugodišta. No, da bismo ostvarili svoje snove ne smijemo samo planirati, već i raditi na njihovom ostvarenju.

Svi računamo prosjeke, skupljamo bodove i popravljamo ocjene, ali istina je da nas većina ne zna što bi htjeli upisati.

Oni koji znaju su iznimno sretni jer ipak imaju neki uvid u one što bi kasnije u životu htjeli raditi i što ih zanima. No, učenici koji ne znaju što bi upisali, kao na primjer ja, brinu se koliko brzo dani prolaze te smo svjesni da ćemo za par mjeseci morati donijeti neku odluku.

Osmi razred  stavlja pritisak na učenike, ali kako kažu – kad god sumnjate koliko daleko možete ići, samo se sjetite dokle ste stigli. S dolaskom kraja osnovne škole osim brige o ocjenama često se prisjećamo prijašnjih godina.

Shvaćamo kako smo daleko dogurali, nekada, u 5. razredu smo se brinuli na nećemo imati dobre ocjene iz novih predmeta, a sad smo osmaši i računamo bodove za srednju školu.