Filipova dugotrajna borba s ovisnošću o drogama započela je nevino u 5. razredu kada je popio prvi gutljaj alkohola. Pokušavao sam impresionirati svoje prijatelje kako dobro podnosim alkohol, priznaje on.
Prijatelji su ga na kraju upoznali s travom i amfetaminima, i to sve iste godine. Ubrzo je shvatio da njuši sve više i više te stvari. Izgubio je san i apetit.
Kad sam legao, čuo sam samo glasne otkucaje srca jer sam već tada ispoljavao klasični simptom euforije koji se dobije od amfetamina.
Ali amfetamin je skupa droga i ubrzo se počinje razvijati začarani krug droge i alkohola koji na kraju dovodi do još jednog poroka – krađe. Uzeo bih novac iz majčine torbice i nasilno otvorio ormarić svojih roditelja kako bih ukrao nakit.
Draga mama i tata, dragi prijatelji, iskoristio sam vas, manipulirao, lagao i slomio vam srce, kaže Filip u svojoj ispovijesti.
Dok si ti mama isplakala more suza za mene, ja sam bio u parkiću i drogirao se. I nije me bilo briga. Ne tražim oprost. Bio sam zao, bez savjesti, bez vrijednosti i morala. Proveo sam te kroz pakao i kajem se zbog toga. Neću ti reći da mi je žao, pokazat ću ti.
Djela govore više od riječi.
Rekao sam “Žao mi je,” svaki put kad sam zeznuo – i onda ponavljao to ponašanje uvijek iznova. Moje su riječi bile laži. Čak sam i sam vjerovao u te laži.
Kad sam se osjećao krivim, lagao sam. Kad sam se bojao, lagao sam. Kad sam bio ljut ili sam se osjećao stjeran u kut, lagao sam. Ako sam imao dobar dan, lagao sam.
Lagao sam o drugim ljudima, pogotovo ako su me suočili s mojom ovisnošću.
Lagao sam o tome koliko sam potrošio, kada sam potrošio, što sam potrošio, gdje sam išao i koliko sam potrošio. Sve moje laži bile su usredotočene na to kako se drugi ponašaju, što mi je omogućilo da zažmirim na stvarnost oko sebe.
Moji prijatelji i obitelj bili su zabrinuti za mene. Vidjeli su moj pad i pokušali to riješiti.
Ali nisam bio otvoren za taj razgovor.
Ako je netko bio zabrinut za mene, on je bio taj koji je imao problem. Uzeo sam, mama, tvoju ljubav i brigu i optužio te da si luda za kontrolom. Krivio sam tebe za sve što sam učinio. Ako si mi pokušala stati na put, osjećao sam se ljutito i izdano. Koristio sam argumente da potaknem svoju ovisnost. Bio sam samouvjeren u pogledu svojih postupaka. Uostalom, bila si ti kriva! Bilo je trenutaka srama, ali obično već iduće jutro sve je to isčeznulo. Nisam siguran zašto se to događalo. Možda je za postojanje ovisnosti potreban izgovor. Uvijek sam tražio razloge opravdanja.
Sada znam da sam uništio najvrednije i najvjernije ljude u mojem životu. Mamu, tatu, stariju sestru i šogora. Oprostite mi ako možete.
Prije liječenja i odvikavanja mislio sam da sam ja taj koji patim. I bilo je donekle tako. Ali ne vjerujem da sam patio u onoj mjeri u kojoj je patila moja jadna obitelj. Uostalom, bio sam napušen. Oni nisu. Tada sam bio emocionalno nedostupan svima koji su me voljeli. Svoje potrebe stavljao sam ispred njih.
Bio sam verbalno uvredljiv, financijski neodgovoran i nepouzdan. Bio sam otrovan za svakoga tko mi se našao na putu. Ovisnici maltretiraju svoje obitelji.
Ako se vaša voljena osoba bori s ovisnošću, treba joj podrška.
Da je moja obitelj nastavila trpjeti moje nasilno ponašanje i nastavila me podržavati, ne bih se sada prisjećao te mučne prošlosti.
Ne bih bio čist i trijezan, a iskreno, mislim da ne bih bio ni živ. Ali živ sam i jako sam im zahvalan na tome.
Od tada je prošlo godina. Naučio sam da je otpuštanje zapravo briga. Moja je obitelj odstupila od mene, s ljubavlju. Potražili su pomoć i omogućili mi da iskusim posljedice svojih postupaka. Upravo su me te posljedice natjerale da se otrijeznim. Kad sam preuzeo odgovornost za svoje postupke, stvari su se počele mijenjati. Najveći dar moje trijeznosti danas je druženje s ljudima koje volim. Kao i svaka obitelj, i mi imamo svoje probleme, ali prednost je što smo naučili kako živjeti u miru, ljubavi, povjerenju i skladu. Moja priča nije neobična. Postoje milijuni ovakvih priča i sve imaju jednu zajedničku stvar – netko je posegnuo za pomoći. Ako vi ili netko koga poznajete treba pomoć, potražite ju!
Filip se nada da se ovisnost o drogama može zaustaviti i vjeruje da netko tko je prije tako nisko pao, može ustati i postati pokretačka snaga u zajednici.
……………………………………………..
Piše: Goranka JELINČIĆ
……………………………………………..
Tekst je financiran sredstvima Agencije za elektroničke medije u okviru javnog natječaja za poticanje kvalitetnog novinarstva. Dozvoljeno je prenošenje uz objavu izvora i imena autora.