Opisuje nas se kao najprofiliranije u sustavu odgoja i obrazovanja. Ne znam je li to pozitivna odlika ili na kraju ipak negativna. Je li nam ta definicija uteg zbog kojeg nemamo zakon o pedagoškoj djelatnosti.

Psiholozi, socijalni pedagozi u sustavu obrazovanja imaju svoja društva i komore, dok pedagozi lutaju raznim Facebook grupama tražeći pomoć, preispitujući svoje odluke ili uspostavljajući suradnju.

Biti pedagog znači biti odgovoran za odgojno-obrazovni proces, biti spona između roditelja i škole, učenika i učitelja, ravnatelja i učitelja.

U školama u kojima smo jedini stručni suradnici (pored knjižničara) preuzimamo ulogu i psihologa i socijalnog pedagoga.

Iz dana u dan, iz godine u godinu, preuzimamo sve više uloga na sebe. A svoju glavnu ulogu pedagoga gubimo.

Gubimo jer nitko nema nastojanja zaštititi dignitet ove predivne struke.

Sve ostaje na pričama i naklapanjima.

Zbog čega nemamo društvo pedagoga koje okuplja sve pedagoge u sustavu odgoja i obrazovanja?

Zbog čega nemamo komoru?

………………

Piše: Alen HASIKIĆ, mag. paed., pedagog | Osnovna škola Joakima Rakovca, Sveti Lovreč Pazenatički

………………

O AUTORU > Alen HASIKIĆ, mag. paed., završio je studij hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli 2012. godine ♦ 2017. godine završio studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Rijeci obranivši rad s temom “Povezanost doživljaja otpornosti unutar vlastite obitelji i procijenjenih rizičnih ponašanja kod srednjoškolaca” (postigao uspjeh među 10% najboljih) ♦ Doktorant  na Poslijediplomskom sveučilišnom (doktorskom) studiju Pedagogija na Filozofskom fakultetu u Rijeci ♦ Radi kao stručni suradnik pedagog u OŠ Joakima Rakovca Sveti Lovreč Pazenatički i kao vanjski suradnik asistent na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Puli ♦